James H. Schmitz:
DEMONSKA VRSTA,
Zagrebačka naklada, Zagreb 1999.

Žarko Milenić

Kao četrnaesta u popularnoj biblioteci "Alien SF" objavljen je ovaj znanstveno-fantastični roman u prijevodu Marka Fančovića. O njegoovm autoru iz ovog izdanja ništa ne možemo saznati.

Američki pisac James H. Schmitz (1911-1981) objavio je četiri znanstveno-fantastična romana te blizu sedamdeset SF priča u periodu od 1943. do 1974. godine. Najpoznatiji mu je upravo ovaj roman koji je najprije izašao pod naslovom "The Tuvela" u SF časopisu "Analog" 1968. godine u dva nastavka (brojevi za rujan i listopad), da bi iste godine bio objavljen i u knjiškom obliku pod ovim naslovom - "The Demon Breed".

U romanu "Demonska vrsta" riječ je o pustolovinama Nile Etland i njenih vidri (Slatkica, Spiff...), koje mogu govoriti, na vodenom svijetu Nandy Cline. Riječ Tuvela odnosi se na posebnu nadrasu čiji je tvorac znanstvenik Ticos Cay, a čija je svrha postojanja osujećenje izvanzemaljske invazije. Neprijatelji ljudske rase su Parahuanci koji će zarobiti dvjestogodišnjeg znastvenika Ticosa Caya, koji je radio i na produženju ljudskog života. Njima će se suprotstaviti Nile. Ona mora uvjeriti tuđince kako je upravo ona jedna od Tuvela, zaštitnica čovječanstva s nezamislivim moćima.

Znastvena fantastika je dugo vremena bila literarni žanr koji su uglavnom pisali muškarci. Tradicionalno su i glavni junaci znanstveno-fantastičnih romana bili muškarci. Sjetimo se, primjerice, romana desničarskog pisca Robeta Heinleina u čijim su romanima žene podređene muškarcima. Preokret nastaje šezdesetih godina kad se na znastveno fantastičnoj sceni javljaju spisateljice od kojih su najpoznatije Ursula LeGuin i posebno radikalna Joanna Russ. Po Stanislawu Lemu, LeGuinova je jedini američki SF-autor čija su djela vrijedna pozornosti, iako se tradicionalno u SAD znanstvena fantastika najviše piše! Najpoznatiji joj je roman "Lijeva ruka tame" čija se radnja odvija na planetu Gehen čiji su žitelji seksualno aktivni jednom godišnje, kada stječu ili muške ili ženske spolne karakteristike, već prema trenutku, sklonosti ili potrebi. Uz to i pisci muškarci kreiraju ne samo heroje već i heroine. Osim Schmitza one se pojavljuju u djelima Johna Brunnera, Samuela R. Delanyja, J.T. McIntosha, Philipa Wylieja, Johna Wyndhama i drugih. Tako i znanstvenu fantastiku, čiji su čitatelji uglavnom bili muškarci, sve više prihvaćaju i čitateljice.

Ali za razliku od romana i priča Joanne Russ (znanstveno-fantastični pandan Erike Jong) Nile Etland iz ovog Schmitzovog romana je neutralna heroina. "Njena pozicija ne počiva na njenom spolnom identitetu", kako u eseju "The Neutral Heroine of James H. Schmitz" (1973) piše Janet Kagan. Tako se s Nile iz ovog romana mogu identificirati i muški i ženski čitatelji. I samo ime Nile (kao i u ostalim Schmitzovim djelima gdje su glavni junaci žene) zvuči neutralno i čitatelj dugo isprva ne zna kojeg je Nile spola. Osvajači Parahuanci pretpostavljaju da je Nile Tuvela, odnosno čuvar i superbiće. Uz to Schmitzove heroine nisu zamamne ljepotice već su "mršave". One nisu krasne već "ne izgledaju loše". Za Schmitza pridjev lijepo se odnosi na inteligenciju. On čak ne koristi ni izraze "žena" i "djevojka"!

James H. Schmitz zna vješto voditi radnju i držati ćitatelja u napetosti. Glavna junakinja Nile sa svim ljudskim slabostima na kraju će ipak uspjeti osujetiti invaziju Parahuanaca. Ipak, ovaj uzbudljivi roman najprije će privući mlađe čitatelje. Schmitzu su od SF pisaca najviše bliski John Wyndham (autor znamenitih romana "Hrizalidi" i "Dan Trifida") i Larry Niven (Schmitz doduše ne spada u tolikoj mjeri kao Niven u pisce koji pišu takozvani "hard sf"), tvorac znamenitog ciklusa koji započinje romanom "Ringworld" (Svijet Prstena), u koji spadaju i dva romana također objavljeni u ovoj istoj biblioteci - "Integralna stabla" i "Dimni prsten".

Za očekivati je da će i ovaj roman prigliti brojni štovatelji znanstvene fantastike u Hrvatskoj.