Kad je Harry sreo Sally

dahh

Naš duhoviti Bračanin dahh od Cornera poslao nam je još nekoliko priča, a tko bi to rekao, ona objavljena u prošlome broju Via Galactice izašla je i u novom broju Future... hihihi... evo vam još jedne, za opuštanje po ljetnim vrućinama.

Ime mi je Duke rođače, za prijatelje Đuka. Kada bi ih imao uopće, to jest, prijatelja mislim....

Nomen est omen, a moje je vrišteći znak za opću opasnost. Ono i sve ostalo što ide uz njega šalje svima koji su zainteresirani jasnu poruku. Vidim ti po blentavom pogledu da niš' ne kopčaš... nemaš brige rođače evo help fajle.

Natakni na oko dva metra mišićja (i to pravih, vježbom klesanih i znojem pojenih, a ne onog smeća gnojenog kemikalijama) bezizražajno lice uokvireno prstohvatom plave, na zatiljku do kože izbrijane kose, lijevo uho ukrasi zlatnom naušnicom a crni pogled sakrij iza još crnjih naočala. Got d mesiđ kazn? Ne?! OKEJ, možda si od onih diesel tipova koji najsporije kuže očevidne stvari. Baci dakle pogled na ono što na meni inače uopće ne bi primjetio, barem ne dok ne bude prekasno.

Na primjer futrolu na leđima filovanu winchester pumparicom skraćene cijevi (tupa 12-ca, naravno, u ovom dobu tehničara nije loše s vremena na vrijeme zaigrati na kartu sirove snage olova) ili Smith&Wessonov blaster (svaka čast "Nakajima" dezintegratorima ali zaista je glupo kad pred hrpom tipova koji žele vašu krvcu dat svevišnjem na analizu mašeš spravicom koja pišti kako joj se eto baš ovaj čas baterija ispraznila) ututkan u podpazušje čija se drška od tamnog drva savršeno rimuje sa onom izrađenom od kevlara bowie nožine o mom boku.

Kaje, još ne kužiš? Ufff, ćorav li si ti stvor rođače! No, u redu evo, poruka je: "Derz no fak araund vid mi!" Ali ti si svoju šansu već poodavno popušio... počivaj u miru rođače.

***

Sjedio sam za šankom razmišljajući snuždeno o tome koliko se mjesto promijenilo od mog zadnjeg posjeta. Na gore. Neon i čelik2 smijeniše ugodnu polutamu karbonplasta a nekakvo kvazijazz drndanje lika za sintom kojega su svi oslovljavali Sam živahnu mjuzu koja je nekad parala zrak i uši u bircu.

"Isuse na što je svijet doš'o" - zatulih - "momak daj jednu žestu!"

Mutava i namrgođena izlika za konobara na mjestu nekoć vječnonasmijanog & dozlabogabrbljavog Barta nevoljko mi turne naručeni napoj. Čašica zatetura površinom do boli ulaštenog šanka rasipajući usput svoj sadržaj poput pijanog mlijekara. Pogledah ga krvavo, premišljajući se na trenutak oću'l ga pljesnut' desnom, neću'l ga pljesnut' desnom po mutavoj labrnji? Ma neću ga pljesnut' desnom, nije frik kriv što je trapav rođen.

PAF! Pljesnem ga lijevom, točno među oči. Tijelo nit' pisnu niti zubi škrinu, klizne iza šanka bez protesta, šuma i svijesti.

Ne mareći više za uspavanu ljepoticu koliko ni za crno ispod nokta, sasuh napoj niz grlo. Ajde bar je nešto ostalo isto, zagrintah u sebi, pijača je jednako je loša kao i prije.

***

Taman sam se počeo miriti sa bedom koji me obuhvatio kad li ulazna vrata izletješe iz šarki razvaljena odbojnicima Djeve bajne. Na stranu duga crna kosa uredno sfrčkana u rep, lice boginje, vitka figura i stručak k'o maslačak, stotinjak pari očiju u sali zalijepilo se za samo jednu točku. Ispravak krivog navoda...dvije.

Čim sam je ugledao odmah sam ih spazio. Veleprsi su prkosile zakonima gravitacije snagom koja bi sir(otog) Newtona natjerala u histerični smijeh, il' plač... il' oboje. Ne bi' ga krivio.

"Overklokiranog mi klamata!" - pomislih spremajući se za naskok - "ovako uske majice trebalo bi zabraniti zakonom."

Kad mi je napokon čitava njena figura ušla u vidno polje smrznuh se u pol' pokreta i oprezno se svalih natrag na stolac. Ježi ga, nemo'š curi sa parom nauljenih oštropuca o kukovima prić' k'o novinskom kiosku, bez obzira o kako zamamani oni bili. Kukovi naravno, ne oštropuci.

Dok sam tako brzo smišljao varijacije mogućeg desanta na Djevu i još brže ih odbacivao ona priđe crnoputoj spodobi za sintom i šapne mu nešto na uho. Lik zvan Sam prekine sa mučenjem glazbala i počne ful senzibilno prebirati po njemu a Djeva se sa nekakvim blaženim polusmješkom smjesti za šank tri stolca sjeverozapadno od moga.

"As time goes by. Oh kvragu, djeva ima stila" - promislih nevoljko - "vjerojatno pada na mjuzičare." Kategoriju u koju me ni uz krajnji napor ne bi mogli strpati, ja naime znam svirati samo rafalno. Vjerujte mi na riječ, imao sam najbolju volju utopiti svoje razočaranje u alkoholu no sudbina je imala drukčije planove.

***

Ušao je bučeči poput drobilice praćen dvjema kokama i okružen krdom nabildane govedine.

Koke? Bile su profesionalke. Savršenih proporcija, poželjne i varljive poput odraza u ogledalu. Sve je na njima bilo plastično, od sisa do osmijeha. Lažne kako rekoh do kosti, hrpa silikona, polivinilklorida, epoksi smola i karbonskih vlakana. Čarolija nanokirurgije skrivena pod dva prsta debelim slojem šminke. Nadomjestak za romansu. Jako, jako skup nadomjestak. Moja procjena ovako od oka "dva soma" po večeri. Svaka, naravno.

Govedina? Prvoklasna. Steroidima i anabolicima napumpana hrpa prispodoba sa količnikom inteligencije manjim od dvogodišnjakova broja cipela. Bezdušno i smrtonosno jato morskih pasa koje kad je prava valuta u pitanju ubija ne trepnuvši i još uživa pri tome.

A on? On je pripadao onoj vrsti ljudi klasificiranih u mom organajzeru pod slovom "š", kao "šoder". Hrpa šljake dakle, sa mozgom u novčaniku i srcem u želucu. Operiran od bilo kakve uglađenosti i tolerancije. O duhovitosti i kulturi da i ne govorimo. Sirov k'o odrezak, prepun hormona... ma, skoro k'o ja, hehe.

I love prepun, naravno. Uresio je dakle naš mirni kutak svojom nazočnošću kao što bi hrpa kravlje balege na stolu ukrasila svečani nedeljni ručak. Svejedno pustili smo ga na miru... na moju sreću on nije nas, pardon nju, pardon njega.

Tek što se zavalio za stolac zalaja polupijano na Sama: "'Alo propuh, koja je to shema? Daj malo prave mjuze, ono bum-tras-param-para-ta-dum! Čuješ ti mene zagoreni?"

Zaludu, Sam je i dalje prebirao po dirkama sinta, gluh za urlike lika u loše skrojenom i još k tome preskupom odjelu, što je potonjem očigledno jako išlo na živce izbacujući ga iz takta i navlačeči mu mrakobijes na rošavo lice. Pucne prstima i jedan od petorice napumpanih krene ka Samu.

Gotovo istodobno i Djeva se odlijepi od stolca i zavesla kukovima u istom pravcu. Presretne ga na pol puta i reče: "Pusti ga da odsvira do kraja čovjek..."

I da znate da se smrz'o na trenutak promišljajući valjda dal' da se upiša od smijeha ili joj odmah spegla jednu zidarsku posred usta. Na koncu mu se kutovi usana ipak poviše prema gore no sa njih se odlijepiše posve krive riječi...

- Puši gumu kokoš - zausti sirovina, zamahne rukom... i otvori vrata paklena.

Ručerda je još uvijek grabila ka mjestu gdje je ona stajala treptaj oka prije, a ostatak njegove tjelesine u kompletu sa usnulim licem već je paraboličnom putanjom hitao prema podu, dakle u posve suprotnom pravcu, kako već biva kad vam savršen mavashi prasne posred uha. Kombo udarac iz snova, kad malo bolje pogledaš uopće ga ne vidiš, a boli za popizdit. Ako se nakon njega uopće osvijestiš, naravno.

Govedo broj dva trzne blasterom... no, nedovoljno brzo. Skinula ga je k'o naušnicu, onako s boka ni ne vadeći oštropuc iz korica. Djeva - govedina 2:0.

Ostatak krda suočen s klanjem odlučio se za stampedo taktiku pa zapraskaše oružjem unakrsno, urnebesno i u prazno.

Ne znam da li se ta čarolija zove "dvostruki aksl" ili "prebac preko sebe same sa kolovrtom" ali vraški dobro djeluje. Miss Houdini već je bila dva stola dalje razmazujući hicima njihove leukocite po podu i zidovima sve dok broj istih nije obojici uvelike pao ispod fatalne razine.

Nekako baš tada poslijednji se tijelo-u-loše-skrojenom-odjelu-hranitelj suočio sa problemom nabacivanja svog chakra sječiva rukom zakucanom za zid dvanaestinčnom nazubljenom oštricom noža sa kevlar drškom. Kako tiho tuljenje od boli ni izbliza nije bilo valjano riješenje, on razočarano zakovrne očima i mlitavo klone bez svijesti. Predstava je bila završena.

Djeva parkira zažarene oštropuce u garažu i priđe liku koji se tresao za stolom k'o pokisli golub i... zamahne. Vitki i dugački prsti zazvizdaše pred njegovim licem, i kad sam već pomislio da ga je promašila, u pola pokreta savine ruku i njen lakat sjedne pravo na hrbat njegova nosa. Prsnuo je poput lubenice uz jedno tiho "krghkrc", a krv nagrne k'o iz probijene vinske bačve.

"Mislim da je vrijeme da odeš" - tiho reče.

Složio se s njenim mišljenjem bez glasa i nestao u treptaj oka praćen plastičnim sestrama i kapljicama krvi.

Djeva se okrene na peti i priđe Samu: " Play it Sam, play it again..." I Sam zavesla iz sve snage, a Djeva se uputi pravo na me.

"Hvala na pomoći " - reče vraćajući mi nož - "bez obzira što nije bila nužna cijenim to..."

"Ha?"

Djeva zavrne pletenicu i upre prstom u malu pozlaćenu kvržicu na vratu.

"Eidos senzori, imala sam ga na nišanu cijelo vrijeme. Svejedno hvala..."

"Duke, Duke Nuk'em 3D, pliz tu mit ju..."

"3D? "

"Derem, Davim i Dezintegriram po narudžbi i želji, a ponekad i iz osobnog gušta."

"Onda Đuka" - upita djeva sjedajući u stolac do mene, očešavši se pritom svoji parom airbagova o moju nadlakticu - "šta'š pit'?"

Zacerekah se u sebi zadovoljno dok je sir Isaac negdje u daljini histerično vrištao, cura je čisti endem, a i sise su prave...

***

Ime mi je Duke rođače, za prijatelje Đuka. Kada bi ih imao uopće, to jest prijatelja mislim....

Hej al' imam i curu...ime joj je Croft. Lara Croft.