Satirology

Nikola Stjelja

Nikola je već napisao prilično kratkih priča, a ova ponešto podsjeća na radove Neala Stephensona...

On je surfer, slobodni sakupljač informacija na NET-u. Iz mraka svoje sobice luta po svijetu, prenosi matrice u svoju blijedo-zelenu svijest, širi horizont svojih shvaćanja. On nije poput ostalih, njegova profesija je njegovo zadovoljstvo, ona znači izdizanje iz mora civila u panteon tamnih bogova. Njegova je vrsta duboko iznad i istovremeno duboko ispod ljudske vrste. Oni su otpadnici, anarhisti bez razloga, cyberpunkeri, čarobnjaci novog doba. Izrasli su na kulturnom nasljeđu 70-tih, anarhija im je ukorijenjena duboko u njihovoj dubinskoj strukturi. Tiho, gotovo preko noći postali su nositelji zapadne civilizacije.

Taps128 je uvijek bio na rubu ljudskog društva. Uvijek po strani, zapostavljen od svojih prijatelja. Nikad nije ništa morao učiniti da bi bio otpadnik, nije pušio pred školom (nije pušio uopće), nije ukrašavao svoje tijelo, nije se oblačio poput klošara - jednostavno, bio je otpadnik sam po sebi. Neki to jesu, a neki nisu, jednostavno poput sodomije nad samim sobom.

U srednjoj školi upoznao je ljude sebi slične. Počeli su prvi kontakti, tkale se prve mreže. Zajedno su izlazili, širili horizont svojih shvaćanja, sitili se stvarnog svjeta. Negdje je u tom razdoblju ona ušla u njegov život. Bila je poput sna, živo ostvarenje njegovih želja. Taps128 se po prvi put stvarno zaljubio. Shvatio je da postoji i druge stvari osim njegovog Olivettija, i potpuno se prepustio novim događajima. Trajalo je to nekih godinu dana, u kojoj joj on, zbog svoje povučenosti, nije uspio prići. Naposljetku, taman kad je skupio dovoljni hrabrosti da joj priđe, shvati da je ona totalna glupača. Pogriješio je, ali šta se može , slijedio je k... poput drugih svoje dobi. Sa 16 godina skupio je dovoljno novaca da sebi kupi pristojan modem. Postao je surfer, njegova je boja kože postala svijetlo zelena. Postao je svjetska faca.

Od tada se svaki dan u 22 h uključuje u svjetski protok podataka. Navigator, ime njegovog programa za rad na NET-u, prebacuje njegovog avatara na željene lokacije. Ne postoji točan termin ili definicija za avatara, to je naziv koji upotrebljavaju surferi za njihov elektronski prikaz na NET-u. Avatar nije strogo definiran, može biti skup brojki i slova ili slika, ovisno o sustavu. Taps upoterbljava znakovni avatar, zbog njegove spore veze ali i dijelom zbog želje da ostane neprimijećen. Mnogi upotrebljavaju slikovne avatare, te ako se neki namjernik nađe navečer na nekom od sitova može vidjeti šta čovjek može napraviti od sebe. Taps128 odlazi tamo ponekad, ne voli to, ima presporu vezu.

Slijedeći svakodnevni ritual, Taps128, se polagano uključuje na mrezu. Browser ga automatski prebacuje na njegov account na Hotmailu. Slike, zvukovi i informacije prolaze žicom radeći nepregledne origamije u tisućama boja kaleidoskopa nekog djeteta. Njegov stroj prima podatke i prikazuje pozdravnu matricu sita. Brzo utipkuje svoj login i pred očima mu se otvara popis pristiglih poruka. Blagi, samouvjereni osmjeh titra mu na licu dok otvara e-mail u kojemu se nalazi šifra za ulazak u najelitnije mjesto na NET-u.

***

Phantasam je cracker, njegova je jedina težnja otkriti šifru pomoću kompliciranih matematičkih formula pohranjenih na njegovu hardu. Većina programa i informacija koje posjeduje dobavljene su ilegalno od raznih pirata. Sprema se da upadne u sustav neke agencije i ukrade podatke. Cracker nikad ne zna što krade, mora djelovati na brzinu da ga Sysopi ne bi uhvatili.

Upada bez teškoća, njegov avatar lebdi u moru informacija, bitovi, razbacani, lete svuda oko njega. Postaje bog u malom, gospodar čitavog univerzuma beskonačnih fraktala i matrica za koje ne vrijede dosad otkriveni zakoni fizičkog svijeta. Ovo je mjesto koje nigdje ne postoji, mjesto u kojemu pojam vremena ne postoji, mjesto koje se skriva u mašti najvećeg luđaka i mjesto odmah iza ugla gdje svakog dana prolazimo.

Mora djelovati na brzinu. Osijeća na sebi golemi pritisak AI čuvara koji prijete rastavljanjem njegove eletronske svijesti i ubijanjem njegova fizičkog entiteta naglim zagrijavanjem niti koje spajaju oba svijeta. Zato, Phantasm užurbano skida megabyte podataka koji se slivaju na njegov lažni račun na dijevičanskim otocima. Posao je gotov, Phantazam neprimjetno napušta server dok mu morpher daje obličje japanskog poslovnog čovjeka. Njegov avatar polagano plovi središnjim autoputem na sastanak s kurirom.

***

Već tjedan dana otkriva čari palače, ne može se prestati diviti savršeno skrojenim avatarima koji šeću centralnim trgom i najraznovrsnijim arhitektonskim kreacijama svjetske hackerske elite. Jednog dana i on će im pripadati. Taps128 prošao je dugi put da bi stigao ovdje, i sad je spreman da napravi taj maleni korak do svjetske slave.

Taps128 prijavljuje svog avatara u javnu sobu niže razine. U takve sobe zalaze svakakve poluhakerske individue i osobe koje su poput njega tek postale članom te zajednice. Matrica sobe polagano se slijeva u njegovu svijest, lagano oblikujući golemu sobu bijelih zidova, prepunih grafitia, ispunjenu okruglim crnim pločama koje lebde u zraku i oko kojih okupljeni avatari piju zamišljena pića.

Taps128 pozove prikaz crnog stola ispred sebe. Uskoro mu priđe daemon konobarice. Obučena je poput konobarice nekakvog lokala u centru grada, samo su joj tjelesne obline povećane da bi se svidjela muškim posjetiteljima ili tako nekako. Uostalom u svijetu u kojem je 90% muškaraca impotentno takvo što više iritira posjetitelje nego što ih opušta.Taps128 naručuje burbon i istog trenutka pojavljuje se na stolu zelena čaša puna željenog sadržaja. Pridigne virtualno piće i stade ga ispijati dok je promatrao posjetitelje tražeći nekoga s kim bi mogao razgovarati i možda izvući nekakav posao.

Soba je prepuna najraznovrsnijih avatara, njihove prilike nečujno se kreću od stola do stola i upuštaju u prividne razgovore čiji se odijek širo brzinom svijetlosti na sve poznate strane svijeta. U toj vrevi čudnovatih prilika njegovu pažnju privuče visoka i vitka crna prilika što se kretala u njegovom smjeru nekoliko stolova dalje. Čitavo joj je tijelo ogrnuto crnim plaštem a na glavi veliki crni šešir prekrivao je čitavu glavu te čudne prilike ostavljujući samo oči da se pomalo naziru. Upravo su one privukle pažnju mladog surfera.

Visoka se prilika polagano dovukla njegovu stolu, sjedne, i otvori matricu za razgovor.

Koji k... sad ovaj čeka…

Taps128- I?

Crna prilika ostade mirno, stalno promatrajući mladog surfera svojim metalnim očima.

Taps128-Hej, tebi govorim! Ekran zatreperi uslijed promjene frekvencije.

Ma taj je skrenuo…

Psiho23a- Imam nešto za tebe

Taps128-?

Psiho23a-Zanteresiran?

Taps128-Hmm, da… ali koji je to k...,

Taps128-ne nudiš mi slike, valjda?

Psiho23a-Ne, to je droga

Taps128-??????????

Psiho23a-besplatno naravno

Psiho23a izvadi iz svog odijela crnu VD-icu i postavi je na stol. Taps128 nekoliko ju je trenutaka promatrao, ispružio ruku, uzeo i već je gomila podataka sjela u njegovo računalo. Taps128 podigne pogled i ugleda prazno mjesto gdje je netom sjedila visoka prilika dilera.Taps128 naruči još jedno piće.

***

Razmjena je obavljena na uobičajen način, samo je plaćanje neuobičajeno. Umijesto kredita na svom bankovnom računu, Phantasm je dobio VD-icu za koju kurir tvrdi da vrijedi mnogo više od "šake" prljavih kredita. Još je nekoliko trenutaka Phantasam razmišljao o isplativosti takvog postupka i onda odluči pogledati VD-icu. Polagano rastvori kutiju i pusti matricu programa u svoj RAM. Uskoro njegov avatar nestade raspršen u milijarde atoma koji su letjeli na sve strane poput zvjezdane prašine s udaljenih svjetova.

***

Soba je bila mračna. Gotovo cijelu površinu te goleme prostorije zauzimao je stol za sastanke. Osim pokojeg ekrana sa statističkima podacima, zidovi se gotovo nisu nazirali. U sjevernom dijelu sobe nalazila se savršena hologramska projekcija Zemljine kugle, samo umjesto zelene i plave boje našega doma nalazila se crna koja je prekrivala gotovo sve dijelove planeta. Iznad toga, visoko na zidu, nalazila se slika nekakva šmokljana s naočalima, dripca kojega su sigurno u školi tukli.

Nečujno se otvore vrata i sramežljivi val svjetlosti uđe u sobu, osvijetlivši šestice ukomponirane u arhiketuru sobe. Kroz vrata uđe mali čovječuljak i zastane. Iza njega vrata se zatvoriše tiho, isto onako kako su se i otvorila. Čovječuljak, koji je dosada bio sakriven u sijeni velike stolice na kraju stola i zadivljeno promatrao prikaz planeta, okrene se i pogleda pridošlicu.

Čovjek se na trenutak ukoči, pa s teškom mukom progovori: -Gospodine G….. vaš se plan odv… odvija prema planu.

Štreberska prilika sa slike samodopadno se osmjehne i reče visokim pištavim glasom: -Znam, znam Archibalde! Dobro sam je platio. Uskoro će sve biti moje. A sada idi, i služi mi dalje vjerno. Archibald se lagano pokloni i tiho iziđe iz sobe .

Taps128 je umro. Umro je na mreži. Umro je od smrti o kojoj je uvijek sanjao.Tijelo mu je pronađeno prebačeno preko stolice, svo izobličeno u bolnom grču. Nekad plave oči postale su crne poput zla u dubini ljudske duše. Monitor ispred njega bio je crn u potpunosti osim teksta ispisanog velikim crvenim slovima :

Legalize Now!!!