Tri pjesme
(prijevod: K. Gernhard)

I prije smo objavljivali poeziju, ali nikad do sada stranih autora. Podaci koji su nam pristigli uz ove pjesme iznimno su zanimljivi: L. M. Lohr član je nekolicine poznatih američkih, engleskih i njemačkih udruga pisaca, ima 53 priče i pjesme objavljene u 13 zemalja i prevedene na 9 jezika, nekolicinu diploma i interes za znanost, folklor i mitove. Nešto manje, ali slično, uspješan je i M. S. Raper. Obojica su Amerikanci, žive u Ohiu. Iako je bilo prijedloga da ove pjesme objavimo samo u izvorniku, ipak smo se odlučili za prijevod, dok ćete engleske inačice moći naći na našim 'prevedenim' stranicama za koji dan.

Misleć' o dalekom, drevnom svjetlu
Lloyd Michael Lohr & M.S. Raper

Na asteriodu jednom sjedim sam i o raznim stvarima razmišljam
utihlo mi svrdlo jer rudača srebrna čekat' može
za lahorom nježnim i zelenim poljima Zemlje žudim
al' sve što vidim su iskrice daleka, drevna svjetla
mnoštvo sunčevih točkica sitnih što put mi u neznano kazuju

I podsjećaju me koliko sam od doma daleko

Tamo negdje vani još je zvijezda jedna rođena
još je jedan djelić smrzle tvari
na neživ svijet sunčevim vjetrom nanijet

Tamo negdje vani još jedan oblik života iz primordijalnog mulja puže
i glasat' se počinje zvucima društvenim

Tamo negdje vani istina vreba u božanskim pustinjama tamne tvari
smrzavajuć' se nedostatkom sjećanja

Tamo negdje vani za beskrajnim sjenkama zvjezdane prašine
tisuće pomrčina plešu
i njhovi obrisi čine male Mandelbrotove uzorke u snovima mojim

Tamo negdje vani stvor neki drugi ne drugačiji od mene
razmišlja o tajnama dalekih zvijezda

Ljubavnica crvenog pomaka
Lloyd Michael Lohr

Koračah zvjezdanim kraljevstvom prije no što Prvi stigoše
otkrivač drevnih puta, neki kažu
proždiratelj svjetova u izblijedjelim sjećanjima davno prošlih vremena
ali nit' Andromeda, ni Mliječni put
ni božanstvo ni ljudski stvor moje se ime šaptat' ne usude

Anđeli i demoni vjere jedne hodočastiše
za rub galaksije, kako priča počinje
jer jedino se ja sjećam Zagonetke Ereskhigalove
i znajuć' to, Tammuz još strahuje
jer kolo se procesije sveudilj okreće

U kraljevstvu svome ja sam radoznali dodir boga crnih kostiju
na tvom ramenu
kad sve je rečeno i učinjeno ja vraćam se na silaznom, spiralnom zamašaju klatna
možeš li mi ime pogoditi?

Pomoći ću ti
da ključ drevne tajne otkriješ
ja sam stara vladarica unutarnjeg svemira, ljubavnica crvenog pomaka
akoliti tamnih zvijezda za me svjedoče
u slavi i obožavanju
o, možeš li mi ime pogoditi?
dok stojim na vratnicama smiješka, obzorja događanja

Mjesečje kosti
Lloyd Michael Lohr

Prestadoh misliti o drevnim danima što minuše davno
i prestadoh se čuditi dostignućima njihovim
kad ljudi orbitirahu Zemlju i hodahu po prvi put tad beživotnim Mjesecom

Zurim u ideologijske simbole prvih, ostavljene
te relikvije što ih u stazisu muzeja našeg držimo
kosti davno prošlih kultura što podsjećaju nas na složenija vremena
na zvijezde i činove i pastirske štapove i batove
na brončane pločice što o dobroj volji čovječanstva govore

Što bi mislili da znaju nas sad i ovdje kako u slobodnom suglasju živimo
odvojeni od obala njihova vremena
htio bih znati što bi oni rekli
što bi učinili
da mogui vidjeti naše sjajne lunarne gradove
samo prve od postignuća plemena čovječjeg u sunčevom svemiru
i kako se plavi i oblačni obris daleke Zemlje
ljeska na zrcalnom nebu naših kupola

Mjesečeva kolonija za koju oni mišljahu nemoguća, u njihovo vrijeme
šalit ćete se, bacajuć' frizbi preko mjesečje prašine

I taj je san ispunjen
dok hodam sjenama koje baca Zemlja
i kroz prozor svoje spavaće sobe gledam male mjesečeve vražiće kako se kovitlaju prašinom
zavedeni sunčevim vjetrom

Napredovali smo, ali još se mnogo može postići
kako posežemo sve dalje van u kraljevstvo beskrajne noći
ostavljajući još kostiju na svome prolasku