POUL ANDERSON
1926 - 2001.

Tatjana Ivegeš-Wilhelm

Poul Anderson preminuo je od raka 31. srpnja 2001. godine u 74-oj godini života, nakon teških mjesec dana u bolnici. Tijekom posljednjeg dana svoga života primio je stotine srdačnih e-maila i poruka podrške od svojih prijatelja, čitatelja i kolega pisaca.

Rođen je 25. studenog 1926. godine, a svoju prvu pripovjetku objavljuje već sa dvadeset godina, 1947, u ZF listu "Astounding". Na sveučilištu Minnesota diplomira fiziku 1948. nakon čega nastavlja sa pisanjem. Godine 1953. ženi se i sa Karen Kruse seli u San Francisco gdje živi do kraja svoga života. Sa suprugom surađuje na pisanju svojih kasnijih djela, posebice na "King of Ys" - povijesnoj fantaziji sa konca 80-ih godina.

Mnoštvo nagrada za ZF spisateljstvo uključuje tri Nebula nagrade i sedam nagrada Hugo. Poul Anderson bio je predsjednikom Američkog društva pisaca znanstvene fantastike (SFWA) od 1972. do 1973. godine, a njihovu najveću nagradu osvaja 1997. Bio je počasni gost svjetske ZF konvencije, a 2000. godine uvršten je u "SF&F Hall of Fame". Dana 06. srpnja 2000. godine osvaja John W. Campbell Memorial Award za najbolju ZF novelu godine - "Genesis".

Poul Anderson dobio je nadimak "beskrajna eksplozija" zbog svog neiscrpnog stvaralaštva, a objavio je više od stotine knjiga, većinom novela. Osebujnog stila sa puno opisa i raskoši, ponekada je graničio sa poezijom.

Ovaj "obični" svijet napustio je među posljednjima od pisaca zlatnog doba ZF-a kao što su Asimov, Heinlein i Pohl, a evo što neki od kolega o njemu kažu:

Arthur Clarke: "Strašno mi je žao što smo izgubili Poula. Bio je jedan od divova znanstvene fantastike i obradio je gotovo svaku zamislivu temu u žanru. Zbogom Poul, svima ćeš nam nedostajati."

Joe Haldeman: "Želio bih da sam ga upoznao bolje. Preko trideset godina susretali smo se na konvencijama i sličnom, razgovarali i izmjenjivali pjesme i šale, ali zavidim ljudima koji su ga znali na bliskiji, privatniji način. Bio je čovjek velikog znanja i dubokih osjećaja. Najbolji pripovjedač viceva kojeg znam, Njegov uobičajeno spor i staložen govor ubrzavao bi dok se smješio i gestikulirao do vrhunca vica i takvog ga se najbolje sjećam - djeleći smijeh sa prijateljima i neznancima."

Naravno, dao je svijetu puno više nego to; kao i svi dobri pisci, dao je svijetu novu viziju svijeta samog.