Ni Riba Ni Meso gostuje u Via Galactici!

Interview: Guy Gavriel Kay

(Vlatko Jurić-Kokić)

Možda se sjećate da smo u Via Galacitici broj 7 opširno pisali o odličnom zagrebačkom SF (speculative fiction) fanzinu “Ni Riba Ni Meso”, urednika Vlatka Jurić-Kokića, člana SFere i vrlo zaposlenog TV-novinara. Toliko zaposlenog, da je dospio načiniti četiri broja i pripremiti peti, a onda, eto, nažalost odlučio da je prezauzet zarađivanjem nasušnog kruha i krigle piva. Budući da smo se nakon slinog nagovaranja i zavrtanja ruku uspjeli dokopati prva četiri broja, palo nam je na pamet, a što je bilo s najavljenim (i pripremljenim) petim brojem, navodno tematski posvećenom magiji? Evo što: slijedeća četiri teksta koja čete pročitati plod su Vlatkova truda. Uživajte.

Guy Gavriel Kay bio je na SFeraKonu 1996, i onda ste mogli doznati baš sve što ste htjeli saznati o njemu. Možda i malo više. Čisto za vašu informaciju, dobio je dvije Aurore, kanadske nagrade za SF. Jedna je za “Tiganu” (izašlu i u nas), a druga za drugi dio “Fionavar Tapestry”. Da i ne spominjem kako je Tigana među 100 najpopularnijih svjetskih SF knjiga. (Vlatko Jurić-Kokić)

Vlatko Jurić-Kokić: Što je, po vašem mišljenju, magija?

Guy Gavriel Kay: Ovo je izazovno pitanje, jer u nekom smislu nalazim jako puno magije, a u drugom uopće ne vjerujem u postojanje 'nadnaravne' magije - sigurno ne onakve kakva se pojavljuje u fantasy romanima. U prvom smislu, glazba, dobra knjiga koja vas zanese, zaljubljivanje, sile prirode... toliko stvari ima tu moć "prebacivanja" ili "alkemiziranja" koja mijenja i nas i naš pogled na svijet. Na primjer, meni je prekrasno i skoro zastrašujuće kako nam popularne melodije iz naše prošlosti mogu skoro istog trena prizvati nazad raspoloženja, ljude, okus vremena kad smo prvi put čuli tu pjesmu. To meni izgleda kao magija.

VJK: Kakva ste istraživanja obavljali da nađete magiju pogodnu za vaše knjige, naročito za Fionavar Tapestry?

GGK: Za Fionavar sam bio duboko uronjen u magiju i folklore, godinama prije nego što sam ga napisao. Magija u trilogiji je izrasla primarno iz tog čitanja. Među ostalim stvarima, vodile su me ideje potaknute Bijelom boginjom Roberta Gravesa i njegovim predodžbama o suprotstavljanju matrijarhalnih i patrijarhalnih mitova. Očito je da su boginjina zemljana magija i božja nebeska magija u trilogiji proizvod razmišljanja o tome. Dinamika mag - izvor je bila (vjerujem) originalna, dio pozadinske ideje iz trilogije da postoji neka 'cijena' za moć. U Tigani sam Alessanovim vezivanjem Erleina ponudio mračni obrat tog odnosa.

VJK: Da, vidim. Međutim, recite mi, u trilogiji postoji i jaki utjecaj skandinavske mitologije?

GGK: Postoji vrlo jaki skandinavski utjecaj u strukturi mita, ali ja sam govorio samo o 'magijskim' scenama... o magu i izvoru kao ideji, Pwyillu i Fordaethi, nebeskoj i zemljanoj magiji. Ako proširite pitanje tako da uključuje mitske strukture kao dio magije, onda ste u pravu, i nordijski mitovi o Fimbulzimi i Odinu na Svjetskom stablu (devet noći... ja sam to skratio na tri), sveti bodeži i patuljci, čak i zmajevi... sve su to dijelovi trilogije. Isto tako su, što se toga tiče, šamanističke tradicije ravničarskih kultura kao što su Amerika i ruske stepe. Owein i Spavači su jedna verzija Divljeg lova koji se nalazi u narodnim predanjima od Walesa do Skandinavije. Kevionova žrtva uvelike se oslanja na mit o Adonisu (ili Atisu)... na što se i aludira njegovim imenom, Liadon. Ovdje je problem u tome što dobar odgovor na ovakva pitanja zahtijeva cijeli esej... ili knjigu!

VJK: Koliko je vaš rad na Silmarillionu utjecao i na vas i naš rad na Fionavar Tapestry?

GGK: Piscu je teško kroz ovakva pitanja proći točno. Utjecaji su suptilni i često subliminalni. Mislim da je meni nekoliko stvari jasno. Jedna jest da sam ja tolikom blizinom Tolkienovim materijalima prestao biti osjetljiv na koristan način. Ta blizina je uklonila izvjesnu zastrašenost. U vrijeme kad sam pisao svoju trilogiju, mnogi ambiciozni pisci fanasyja su pokušavali naći načine da se udalje od visokog fantasyja, tako da niti ne kloniraju niti da se natječu s Tolkienom. Ja sam osjećao malo više samopouzdanja zbog mog rada na njegovim papirima. U isto vrijeme - čitajući banalne kopije Tolkiena - osjećao sam i da je važno da se pisci koji imaju ambicija ne okrenu od epske veličine događaja i mitskih elemenata koje je Tolkien upotrijebio, ostavljajući ih imitatorima. Osjećao sam - i još uvijek osjećam - da visoki fantasy ima ogromnu moć uobličavanja vanjskog putovanja koje odražava unutrašnja putovanja kakva svi imamo.

VJK: Zašto je sve manje i manje magije u vašim knjigama? Hoću reći, imali ste puno magije u Fionavar Tapestry, ali u The Lions of Al-Rassan gotovo da je i nema.

GGK: To nije bio namjeran slijed, iako se slažem da je slijed postojao. Time želim reći da se ne udaljavam svjesno od mitskog i magijskog. Sa svakom je knjigom bio slučaj da priča diktira količinu fantasy elemenata. U The Lions of Al-Rassan, mojoj najnovijoj knjizi, namjera mi je bila pokazati kako je pojavljivanje ideološke netolerancije i ratovanja oduzelo običnim ljudima slobodu da prelaze granice (stvarne i psihološke), a ja to smatram toliko relevantnim za današnjicu da sam htio reducirati 'fantasy' elemente, ne bi li čitatelje učinio svjesnijim te činjenice, da je ne vidi 'samo' kao priču.

VJK: Kakva je, po vašem mišljenju, veza između znanstvene fantastike i fantasyja? Koliko je velika razlika među njima?

GGK: Jedno od 'velikih’ pitanja. Dio njihovog odnosa je čisto historijski... neki od časopisa koji su u tridesetima objavljivali znanstvenu fantastiku, objavljivali su i fantasy... SF i fantasy su se povezali na tržištu i to se prelilo na izdavače i na police knjižara. Ja vidim impulse fantasyja i znanstvene fantastike kao općenito sasvim različite, ali ja sam jedan od onih ljudi koji pružaju otpor kategorijama i koji ih ne vole, tako da izbjegavam biti specifičan oko takvih stvari. Za svaki dani primjer, ja uvijek nalazim kontra-primjere. Što se mene tiče, fantasy se danas bolje prodaje od znanstvene fantastike zbog dva razloga. Jedan je da ju je lakše imitirati, klonirati, štancati. (Izuzetak su serije tipa Star Trek, gdje znanstvena fantastika radi istu stvar i prodaje se u velikim brojevima.) Listama bestselera dominiraju 'kopije' ranijih bestselera, a fantasy se tome lakše priklanja. Drugi razlog je demografski: žene čitaju više fantasyja, a žene općenito kupuju više književnosti od muškaraca. Pa tako fantasy ima veće moguće čitateljstvo.

VJK: Kakav je, recimo, status svjetova u vašim kasnijim knjigama: Tigana, A Song for Arbonne i The Lions of Al-Rassan? Jesu li one nekakvi paralelni svjetovi, onako kako je to u Fionavar Tapestry ili nešto drugo?

GGK: U mojim knjigama to namjerno držim nejasnim. Djelomično da se osiguram kako neću podleći uobičajenom iskušenju pisaca u kasnijem dobu života... da pokušam sve povezati zajedno u jedan veliki sažetak. Stalno ubacujem sitne, kratke aluzije na Fionavar u mojim kasnijim knjigama, no uglavnom zbog malog užitka što stvaram odjeke ideje 'prvog svijeta'... obično u poeziji, pjesmama, narodnim pričama iz kasnijih knjiga. U svakoj od moje posljednje tri knjige postoje dva mjeseca... međutim, tamo su kao namjerno uvođenje 'čudnosti' i zbog efekata svjetla, mita i raspoloženja koje mi omogućavaju... poetska tehnika više nego išta drugo.

VJK: Rekli ste mi da je Tigana knjiga o nacionalnom identitetu. Što vas je navelo da je napišete, jer, po mom iskustvu, ljudi obično pišu o onome što ih zanima?

GGK: U stvari, više o 'kulturnom' identitetu nego o nacionalnom, iako se očito na nekim mjestima preklapaju. Paa, bilo bi lako reći da vaše pitanje samo sebe odgovara. Taj me motiv dugo intrigirao. Kanađani se očito hrvu s njime, na dva načina. U prvom, pokušavamo se razlikovati od Amerikanaca, a u drugom, prihvaćamo se teškog izazova raspetljavanja frankofonsko - anglofonskih odnosa ovdje u Kanadi. Osim toga, dok sam razmišljao o Tigani, čitao sam jako puno o izuzetnom izranjanju Istočne Evrope iz sovjetskog bloka upravo u doba kad se to i događalo, pa sam razmišljao o 'prekrivaču' koji je prebačen preko kulture i povijesti. Na mene je jako utjecala i drama Briana Friela, Translations, o Engleskoj i Irskoj, i o važnosti toponima i jezika. Uvijek me je zanimala - što se i vidi u Fionavaru - mitska moć imena. Sve to skupa, i još razne druge stvari, se spojilo i uobličilo temu identiteta u Tigani.

VJK: I posljednje pitanje. Ako vam ne smetaju takva pitanja, na čemu trenutačno radite?

GGK: Ne smetaju mi, ali uvijek sam neodređen o stvarima koje upravo radim. A radim na još jednoj velikoj knjizi, i trenutačno sam (u prosincu '96.) negdje na trećini. Na engleskom jeziku će se vjerojatno pojaviti u proljeće 1998.