Samoborac Tomislav novi je autor na stranicama Via Galactice, ali vjerujem da vam je već poznat ako ste čitali SFerine zbirke pripovjedaka. Ili možda, ako ste se domogli prvog proljetos izašlog Monolitha - tamo nije pisao, već je radio naslovnicu, grafičku obradu i drugo...

Žena me vara. A ja šutim da ne uništim svijet koji poznam. Nije toliko ni bitno što ja šutim nego što ako progovorim uništit ću svijet koji svi poznaju. Da se predstavim. Moje ime je ... bolje rečeno moje pravo ime je Belial. Ja kreiram svjetove. Ovo ovdje. Ono što zovu Zemlja moja je kreacija. Kao što je moja žena kreacija stvorena samo za mene. Stvorena u srcu pakla. Trebala bi me služiti i biti moja. Ali od kada je Veliki poludio i izgubio koju dasku u glavi ništa više nije kako treba. Kao naprimjer moja žena. Eto stvorio ju je po mojim zamislima i idejama onako kako sam ja htio. I što da sada kažem. Ako je uništim uništit ću svijet koji sam stvorio prije tisuće godina. Uništit ću civilizaciju za koju sam se dugo borio. Dugo i gotovo beznadežno. Iako sam demon volim ovaj svijet. Sviđa mi se. Ipak živim na njemu od kada je stvoren. Brinem se za njega. Možete me zvati njegov anđeo čuvar. Ironično, zar ne? Ja pa anđeo. U neku ruku to je i točno. Čuvam je od rata i ljudske gluposti. Ne ženu, Zemlju. Ipak je predviđena za veći plan nego se čini. Mislim planeta. No udaljio sam se od teme.

U stvari ne znam što ću sa ženom. Ona misli da ja ne znam, ali griješi. Ja sam demon najvišeg ranga, ja znam sve. Dovoljan mi je i jedan pogled, jedan miris pa da znam što je dotična osoba radila u ovom životu. Ne, ne odnosi se na opće znanje, uglavnom se odnosi na ljude, smrtnike. Pa ako baš hoćete znam skoro sve. Predugo postojim pa sam mnogo toga i naučio, ali malo me još muče neke teorije oko samog postanka svemira, ali kako svaka strana ima svoju legendu i kako svaka tvrdi da je u pravu ja kao demon ne znam što misliti. Znate koja je ona druga strana. No dobro. Opet skrećem. Samo mi recite ako skrenem s teme. Mogu je uništiti pogledom, malim prstom, ali ne smijem. Dogovor je bio žena u zamjenu za svijet. Htjedoh reći, ako uništim nju uništit ću i Zemlju. To mu je dobro došla kao pokora. Možete shvatiti na mojem primjeru da ne treba ništa tražiti od Glavnog. Ma znate kojeg Glavnog. Velikog Šefa. Onog čije ime ne smijete izreći. Da, to mu je jedno od imena. Stvorio ju je za mene na moj izričit zahtjev. Htio sam nekoga da mi prekrati trenutke dosade na Zemlji, dok sam u ljudskom obličju. Pa bilo je mnogih na Zemlji, ali kad se jednom zasitite onda se zasitite, pa sam ja onda otišao Velikom i tražio ga ono za čim sam oduvijek želio. Stvorio je meni ženu i ja sam čekao dvadesetpet godina dok nije odrasla i onda je išlo svojim tijekom. No opet skrećem.

U stvari, došao sam ovdje tražiti savjet. Što da učinim? Da je zaboravim? Ne mogu, ostali demoni će mi se smijati, a ja ne volim da mi se smiju. Smijali su mi se još i na akademiji. Zašto? Pa zato što sam nizak i što sam oduvijek simpatizirao Zemlju. Demon s osjećajima, ali što mogu. Nisam ja kriv što sam tako stvoren. Kako sam stvoren. Pa... malo je čudna priča, ali reći ću vam ako vas baš zanima. Mislim da sam u stvari stvoren na onom drugom mjestu. Onom za koje tvrde da je gore, ali ne smijem reći ime. U stvari koliko mi je poznato bila je neka administrativna greška, pa su me prebacili dolje i izbrisali pamćenje... postao sam demon pripravnik i s godinama školovanja i muke na akademiji postao demon najvišeg ranga, što sam i danas. Jedan od rijetkih sa tako dugim stažem. I ako smijem reći jedan od najboljih u službi njegovog veličanstva Šefa.

Kada sam primjetio da me žena vara? Pa ispočetka nije bilo toliko vidljivo, ali onda je počela ostatajti dugo na poslu. Pa radi na nekom mjestu kao sekretarica, ali nije bitno za priču. Šef joj je bogat i mislim da me vara s njim. Mislim? Ma ne, ne mislim. Znam. E a onda je ostajala predugo na poslu i sve kasnije dolazila kući, mirisala na cigarete i muški parfem, a i ona stvar joj je sjajila. Pa sjajila, mi demoni najvišeg ranga to vidimo i možemo nanjušiti. Odnosno skurvala se s nekim smrtnikom. Eto to je moj problem i što da ja sada radim. Ne, ne smijem je rastrgati kao što sam već napomenuo, zbog Zemlje. Ona mora ostati tamo dok ne umre, znači još nekih pedesetak godina. No doktore, recite što mi je učiniti. Ne, ne volim je. Volim seks s njom. Da, dobra je. Pa stvorena je na moju zamisao. Ne, ne znam da li i drugi demoni imaju probleme poput mog. Prvi? Kako mislite prvi koji je došao na razgovor. Pa koliko ste ovdje? Aha, prvi najvišeg ranga. No doktore recite. Pomozite jednom nesretnom demonu najvišeg ranga. Mislim zato su vas i stavili ovdje. Čuo sam da je bila velika bitka tko će vas dobiti na svom području. Ne, ne znam koliko mrtvih, ali prilično veliki broj. Na sreću sve je okončano na civiliziran način. Koji način? Pa šahom. Igrali su šah, moj šef i onaj gore. Znate na koga mislim. Moj šef je pobijedio i eto tu ste nama na službi. No, što da ja učinim sa mojom ženom? Ne, moja majka nema veze s time. Isključivo zato jer je nikada nisam ni imao.

Doktore. Sada ste u paklu. Ovdje zemaljska psihologija ne radi. Dobro. Slušam vas. Aha. Dobro. Pa da. Toliko jednostavno, pa kako se sam toga nisam sjetio. Pa eto znam sve, ali nemogu predviđati budućnost. Čak ni nama demonima najvišeg ranga to nije dozvoljeno. Ne, ne vidimo u budućnost. Pa da vidite to mi nikada nije palo na pamet. Nesretan slučaj. Mudro. Dobro, puno vam hvala i doviđenja doktore Freud.