drugačije. Iako
su nam dojmovi zapravo slični. Moja je malenkost već gotovo dvije godine beznikotinac i
stvarno sam uočio goleme promjene: udebljao sam se 14 dkg, kašljem samo ujutro i
navečer i bez problema pretrčim cijeli hodnik od kuhinje do kupatila. Tko kaže da ne
valja zdravo živjeti?
Evo nam se Futura diči s cijelih
14 (četrnaest) stranica tzv. magazinskog dijela. Uz Krstinog uvijek zanimljivog Glambrlju
(raspravlja o domaćim pripovjetkama), Zdeslav Benzon je počeo pisati Shookbop
(naziv naravno potječe od Antičevićeva negdašnjeg Bookshopa), kolumnu o SF/fantasy
knjigama, a Vanja Spirin svoju o hrvatskoj mitologiji… sve skupa duhovito,
zanimljivo i svježe. Jedva čekam vidjeti nastavke.
Priče u ovome broju su naravno priča za sebe,
pet komada, dvije domaće.
Joe Haldeman: NITKO TAKO
SLIJEP
Dajte recite: koliko ste dosad
pročitali priča/novela/romana u kojima mladi nadobudni > 200 IQ znanstvenik, inače
prištavi štreber, nakon prilično peripetija promijeni cijeli svijet jednim svojim
otkrićem? Deset? Sto? Imao je pravo tko ono, kada je rekao kako je Crvenkapica dosad
napisana i prodana 500 puta i biti će opet. Ova je priča baš takva - samo sam zaboravio
napomenuti da ju je Joe Genijalac Haldeman ispripovijedao na način koji me natjerao da se
naposlijetku naježim - što od zabavljenosti, što od čistog udivljenog
strahopoštovanja. Nevjerojatno. Bravissimo.
Jerry Oltion: OSTAVITE NA
MJESTU
A ovo… ovo nije priča. Ovo je
oltar pred kojim nedostojnici kleče i mrmljaju molitve, razmišaljajući kako Mu - što
prije, iz ovih stopa, u roku keks - treba ritualno žrtvovati koju djevičicu, na vjeke
vjekova, samo neka piše još, amen. Jerry, Jerry… jeste li kada ležali negdje, sami
ili u društvu, zagledani u vedro noćno zvjezdano nebo i onako razmišljali, eh, da,
koliko tih svjetlucavih točkica, a svaka jedno sunce, ajoj, kad bi barem… ha? Jeste li?
A sjećate li se stravične katastrofe Challengera, mislim 1986? One grozne snimke smrti
šestero ljudi i kraha američkog svemirskog programa? Ma sve je to ovdje, želje,
nadanja, strahovi, čežnje, ljubavi, svjetovi i svemiri, vanjski i unutarnji… da, da,
točno, dobro ste vidjeli, priča je Nebulizirana prije nekih dva mjeseca. Naravno
da je dobila nagradu! Pa što bi joj moglo biti konkurencija…?! Jerry, Jerry,
ostario sam i ociničio, i nekad (pogrešno) pomislim da sam sve pročitao, ali me
ovakve Stvari od vremena do vremena natjeraju da se osjetim kao da mi je opet 16 i da mi dođe da
je cijeli svijet moj. Hvala ti. Ic grejt tu bi a SF fen…
Vanja Spirin: KAKO SU VAILANT
I JUNKER’S STALI NA KRAJ ZLOM JAMASI
He, Vanja je iz priče u priču
sve bolji, i uporno se drži svojih uzora: zaklete pratchettovštine, povremenih izleta u
asprinovski čisto verbalni humor i obožavanja povijesnih pričica Broja Jedan. Jedino
što me pomalo bocka u ovoj pripovjetki jest njezin, eh, kraj, i to zbog nepogrešivog deja
vue dojma… Vanja, gle, čak i ako kojim slučajem nisi čitao sve domaće
priče koje su dosad objavljene u Futuri, to te ne ispričava - trebao si ih
pročitati, znaš? :-)
David Brin: MJEHURIĆI
Ljubitelji hard SF-a, zbor!
Interesantno, u našim smo Vijestima nedavno pisali o znanstveničkom mozganju nad
problemom tzv. nedostajuće tvari u svemiru, a evo nam Brinova odgovora… da li na kraju
tvrdoznanstvenog? Prosudite sami.
Rudolf Lokas: DRNDAVI
BJEGOSPAS
Kako vrijeme ide i priče se
slažu, učvršćujem se u mnijenju da Rudolfa možete voljeti - ili ne, da vam može na
živce ići pretencioznost njegova stila - ili njime možete biti oduševljeni, ali mu se
nikako ne može osporiti osebujnost i samosvojnost. U ovoj priči poprilična, tolika da
sam mu je na kraju oprostio :-)
I tako Futura ide dalje, a čini mi se da se
ovim brojem razina kvalitete protegnula nebu pod oblake. Jedini je problem, znate, što
kad nešto postane jako dobro, razmaženi čitatelji onda skroz očekuju kremu kreme i
viču jošjoš… a samo rijetki se pretplaćuju. Tja.
Kruno.
|