Dominik Lenardo:
Životni ciklus
Pitam
ja Dominika pred neko vrijeme: "Hej, imaš kakvu priču za fanzin? Nisi li nedavno
rekao da si nešto novo pisao?", a on stade nijekati, tko, on nešto pisao? ma kakvi,
nema vremena pisati, ima puno posla, radi nove stranice za Hacker, bla-bla, ovo-ono... a
par dana kasnije ja u e-mailu otkrih ovo dolje. Kakva je to priča koju je autor tako
temeljito zaboravio? Pročitajte.
Robert Miles žurio je
niz blještavo osvjetljeni hodnik dok se njegov bijeli mantil vihorio za njim. Prišao je
vratima lifta i provukao karticu kroz čitač. Uz oštar prasak zraka vrata se otvore i on
uđe u lift pritiščući u prolazu poznato dugme. I dok mu se utroba dizala u prsni koš,
turbolift ga je spuštao dvije stoitine metara niže u utrobu zemlje u pustinji Nevade. Uz
isto ono šištanje zraka vrata se otvore i Robert kroči u novi bijeli hodnik. Dok je
hodao, odsutno je klimao na pozdrav drugim ljudima koje je sretao uz put do svoje
laboratorije.
Otvaranje vrata natjera Hanka Hobbsa da odvoji pogled s okulara
elektronskog mikroskopa taman da uoči Roberta koji je umarširao u labos.
- Odlične vijesti Roberte - započne Hank uz široki kes - najnoviji
testovi pokazuju da je Gospon Z ispao upravo onako kako smo planirali!
- Sjajno! - uzvikne Robert s vidnim olakšanjem, trljajući svoju
znojavu ćelu. - Već sam mislio da me zoveš zbog nekih novih komplikacija.
Hank se uspravi namještajući cvikere natrag na nos. - Radi upravo
onako kako treba.
- Kada ćemo ga isprobati?
- Pa ja sam upravo ručao i ako ti nemaš nikakvog posla, možemo to
odmah obaviti.
- Sjajno! Idem po njega - veselo uzvikne Hank uvlačeći se u zaštitno
odijelo. Nakon prolaska kroz pet zračnih ustava i dva mjenjanja odijela, Hank s police
pokupi malu ampulu s oznakom Z i vrati se istim putem natrag do Roberta. Zajedno su
otišli do turbolifta i veselo čavrljajući popeli se na površinu. Kada su iz
istraživačkog centra izašli na vrelo pustinjsko sunce Nevade, Hank iz džepa izvuće
ampulicu.
- Huh, samo da radi. - promumlja drhtavim glasom i palcem prelomi čep
ampule. Ne dogodi se apsolutno ništa, pa obojica samo slegnu ramenima i krenu prema
vratima.
- Znaš, - započne sumnjičavo Robert - ne mogu se oduprijeti slutnji
da smo nešto krivo napravili otvarajući ampulu sa najsmrtonosnijim virusom na svijetu.
Hank se nije stigao ni složiti jer su obojica pali mrtvi.
Za četrdeset osam sati, sva živa populacija na Zemlji prestala je
postojati.
2.000 000 godina kasnije, dlakava humanoidna prilika stiskala se uz zid
vlažne pećine, gledajući kroz otvor oluju koja je bjesnila i drhteći na svaki prasak
goma. U jednom trenutku, uz zaglušujući tutanj, munja pogodi drvo na ulazu u pećinu.
Kora i iverci razlete se metrima okolo, a zrak ispuni jetki miris ozona. Žalosni ostaci
drveta pucketali su pod vatrom koja je prkosila kiši. Nakon što je skupila dovoljno
hrabrosti, dlakava prilka se izvuče iz pećine i drhtavom rukom uhvati granu koja je
napola gorjela, pa se s njom vrati natrag u spilju i položi je na kameni pod.
- Hurr, nugh waar waaf huugr! - promumlja tužno. (Sranje, opet smo
otkrili vatru!)
|