Besplatni Web Hosting | Web Hosting | Registracija Domena | Supetar | Jeftinije Telefoniranje | Mikrotik Hrvatska | Croatia Holidays | Croatia Apartments
Via Galactica br. 7


<-- Stari brojevi


Želim kupiti broj 7!

Nagrađena naslovnica T. TikulinaNi Riba Ni Meso

SF fanzin, urednik-autor Vlatko Jurić-Kokić, 1996-97.

Da li vam je ikad pala na pamet želja da “Futura” objavljuje potpunije i šire tzv. magazinske tekstove? One koji govore o zeefu na “ozbiljan” način, razmišljanja, teoretiziranja, interviewe, eseje... nije nikad? Ili mislite da su povremeni Bošnjakovi osvrti na filmsku produkciju, “Zdravko čita za vas” i malo RPG-a sasvim dovoljni? Tad komotno preskočite ovaj člančić i znajte da vas mrzim… :-)

A ima i još nešto. Jack Williamson je davno rekao, kao što u “Futuri” jednom spomene Krsto, da su se pri njegovu posjetu ovdašnji fanovi prema SF-u odnosili nekako, eh, čudno, naime - ozbiljno, za boga miloga. Pa su se Krsto i društvo koje ga je ugostilo čudom čudili njemu zbog te izjave. (“Jel’ se to on zezao, ili smo mi utegnuti i suhoparni ljubitelji kravata i zakopčanih podvratnih gumba na košuljama?”)

Unatoč svom raznolikim tumačenjima podložnom nazivu, “Ni riba ni meso” (dalje: NiRniM) uspješno dokazuje da vani, znači u inozemstvu, itekako ima ljudi kojima je SF posve nešto drugo nego vikend-zabava ili puki posao na kojem se, eto, može dobro zaraditi. (Iako se to možda na prvi dojam ne bi reklo, gledajući masnim dolarima zatrpane nastavke nastavaka raznih SF-nastavaka koji se, naravno, i dalje nastavljaju.) Kako godine idu, bjelodano je da su sve deblji namazi kojima SF prekriva kruh svjetske popularne kulture, napose književnosti. Tako Robert J. Sawyer, Hugo-finalist za 1996, u NiRniMu krasno kaže da nam SF “...dopušta jedinstvene poglede u to što znači biti čovjek, propitujući ljudska stanja onako kako “mainstream” književnost jednostavno ne može.” I u hrvatskim osnovnim školama klincima udžbenici spominju “Odiseju 2001”, znate? Možda ne bi bilo loše malo nekad sjesti i ozbiljnije razmisliti čime se mi to zapravo bavimo.

Oh-oh. Sad ćete možda jeknuti: “Jel’ ovo jedan od onih pobornika integracije SF-a u tzv. književnu maticu? Kidam ja!”

Ne plašite se. Intonacija kojom pišem jednostavno znači kako mislim da su četiri broja NiRniMa, koje mi je Vlatko Jurić-Kokić (dalje: VJK) nakon mjesec dana moljakanja napokon poslao poštom, jedan od mojih najugodnijih fanovskih SF doživljaja u posljednje vrijeme. Čemu ovolika hvala? Kvragu, VJK mi nije rodbina - pa pogledajte čega sve tu ima: u prvome broju, originalni interwiew s Terryjem Pratchettom; tekst “Kako objaviti priču” u američkom časopisu (Analog, Asimov’s, F&SF), od Roberta J. Sawyera. U drugom broju: “Izgradnja novih svjetova: građenje i utjecaji” od Stephena Baxtera, odličan esejčić o uzrocima i načinu njegovog pisanja koji bi se mogao podnasloviti i “kako pisati tvrde SF priče”; izvadak iz “Nekoliko bilješki o Kulturi” Iana M. Banksa, zanimljiv napis sličan onom prethodnom; dalje, zanimljiva kratka razmišljanja Davida Brina o poretku stvari i kozmičkoj ekologiji u njegovim djelima; “Izvještaj o kolonizaciji planeta Bartley” od stanovitih Kena & Jo Walton, tekst internacionalne SF simulacije urađene na Intersectionu, stvar koju morate pročitati da biste vjerovali - neka vrst tvrdog, ozbiljnog, jednokratnog RPG-a na licu mjesta. Treći je broj (čija je naslovnica, usput, dobila SFeru za krasnu ilustraciju Tihomira Tikulina), načinjen s temom "Politika, etika, SF”, a u njemu ste, između ostalog, mogli pročitati “Balkaniziranje Britanije i druge loše zamisli” Kena MacLeoda, tekst koji govori baš o onome što mu stoji u naslovu, s referencama na recentnije nemile ratne događaje; “Koliko politike viri iz SF-a” Melisse Scott, pravu pljusku implicitnoj potki Heinleinovih “Space Troopersa”; te “Pogled s vrha tobogana” Brucea Bethkea, ozbiljnu smijuriju o SF-etici. Četvrti je broj uređen s temom “Religija i SF”, i iz njega valja spomenuti barem “Kršćanski simbolizam u Blade Runneru Ridleyja Scotta”, s čijim se tezama ja uopće ne slažem, ali to niti nije bitno; “Kršćansku SF bibliografiju” Rossa Pavlaca, te kratke priče Grega Egana i Roberta J. Sawyera. Svaki je broj imao i još pokoji prikaz, hrpu kratkih “Vijesti najave glasine laži”, a svi su prilozi u NiRniMu s oznakom “objave uz dozvolu autora”.

I što kažete sad? A tema, a priloga, a svjetskih imena? Što je? Jel’ uknjiževnomatična integracija ili je zezancija?

Ja kažem - ovo je ono što bih ja mrtav-hladan zalijepio nakraj “Future”, pa makar uz cijenu manje priča ili više kuna po broju.

Ne tucite me. Jasno mi je da u nas, unatoč svim hvalevrijednim naporima Uvodnice, nije moguće u korak pratiti kremu svjetske SF&F&H produkcije pripovjetki. Taj je fakt dvostruko debelo podcrtan raznoraznim otužnim razlozima (čitaj: nema $), pa čak, da se bude pošten, i fizičkim. Strani prikazi, eseji, fandom napisi i druge stvari tu stoje još gore - tretiraju se kao peti kotač vozila pogonjenog čistim ljudskim znojem i živcima. Ali ja čvrsto vjerujem da barem treba pokušati stvoriti privid da smo u tijeku. Meni to nedostaje. Nedostaju mi kratki prozni radovi u kojima ozbiljni ljudi pokušavaju dovesti u perspektivu svjetski književni fenomen u nas poznat (doslovnim prijevodom) kao spekulativna fikcija - znate, nitko zapravo pojma nema što je to.

NiRniM” broj pet, kako kaže urednik, trebao je izaći s temom “Magija i SF”, dok bi šesti bio posvećen alternativnoj povijesti. Nažalost, dotični se u međuvremenu zaposlio na “TV Mreži” i kuka kako nema vremena ni udahnuti pošteno, a kamoli praviti fanzine. Što se mene tiče, ono se moljakanje višestruko isplatilo i već neko vrijeme razmišljam nagovoriti nekoga da mu zavrne ruku, da nastavi urednikovati :-)

E, ali se gospodin VJK osigurao od uznemiravanja: inače, kad praviš fanzin, po mogućstvu treba negdje u kutić ostaviti i adresu, telefonski broj, e-mail, hiperval ili golublju poštu urednika - on to, naravno, nigdje nije učinio.

Zato ga možete ovdje kontaktirati. Zovite ga, pitajte, gnjavite, tražite stare i nove brojeve. Zaslužio je. Nadam se da će to i sam shvatiti.

Kruno.