Interview:
Mihaela Velina
Urednica "Future" odgovara na naša
pitanja o današnjici i budućnosti SF-a u Hrvatskoj.
Vjerujemo da Mihaelu Velinu, urednicu "Future", nije potrebno posebno
prestavljati. Obzirom da je nije moguće dobiti telefonom, a broj uredništva "Future"
zapravo je broj nakladnika, tvrtke "Bakal", ovaj je interview urađen
elektroničkom poštom. Zahvaljujemo se Bossu i drugima što su naša poslana pitanja
ispisali i proslijedili Mihaeli.
Via Galactica:
Gotovo se neprimjetno naslagalo već nekoliko godina otkako ste vi postali urednica
“Future”, treća po redu. Recite, kako se ta promjena dogodila, kako je Krsto otišao,
a vi preuzeli? (Molimo, sa što više pikantnih detalja, onako za početak.)
Mihaela Velina: Nažalost,
nema pikanterija. Krsto je od samoga početka naše suradnje govorio 'jednoga ćeš me
dana naslijediti u uredničkoj fotelji'. Kad je došlo do nekih nesporazuma izmedu njega i
Bossa (pojedinosti ćeš morati doznati od njih dvojice), činilo se logičnim da ja
nastavim tamo gdje je on stao. Krsto mi je i ranije (još za svoga urednikovanja) davao
slobodne ruke i često mi je dopuštao neka izaberem i prevedem pripovijetke za koje sam
ja mislila da bi mogle (ili trebale) biti objavljene u Futuri. U početku, to se većinom
odnosilo na Zelaznyja i na recentniju SF produkciju, a kasnije se samo proširilo na
cijeli ‘inozemni' dio "Future".
Via Galactica:
Razjasnite nam sitnu dilemu: bavite li se vi uređivanjem “Future“ profesionalno, ili
vam je to “drugi posao”?
Mihaela Velina: Pa,
stvari stoje ovako: u zadnjih godinu i pol u Bakalu d.o.o. sam zaposlena 'za stalno',
premda radim doma, a najkraći opis mog radnog mjesta zaista bi bio 'Katica za sve', jer
uključuje gomilu toga (uređivanje, recenziju, pripremu za tisak, prijevode,
'dopisivanje' s čitateljima itd.). Ali budući da mi urednički honorar (400 kn) ne bi
pokrio ni račune za struju i plin, zapravo živim od prijevoda (većinom za Futuru i
nakladničku kuću Izvori).
Via Galactica:
Koliko ljudi zapravo radi “Futuru” i tko sve?
Mihaela Velina: Futuru
radimo Boss (naslovnica, reklame, pretplata, web stranice) i ja (uređvanje, prijevod,
prijelom, recenzija), uz pomoć nekoliko suradnika. Ti su suradnici naši kolumnisti Goran
Bošnjak (film), Zdravko Damjanić (Zdravko je citao) i guru Krsto (fandom + Glambrlja).
Via Galactica:
Kako izabirete priče za “Futuru”?
Mihaela Velina: Kao
sto sam nedavno napisala u Futuri, bitno mi je nekoliko stvari: 1) da mislim da
pripovijetka ima određenu literarnu vrijednost; 2) da mislim da bi se mogla svidjeti
većini čitatelja. Naravno, bilo bi najljepše i najlakše kad bih mogla u Futuru
stavljati samo pripovijetke koje se meni sviđaju, ali ukusi su različiti, pa pri odabiru
to moram imati na umu. Osobno, nisam ljubitelj space-opera ili (kako to Boss zove)
zap!-bang! priča, ali svjesna sam da ima velik broj čitatelja kojima se sviđaju baš
takve, pa i one nađu svoje mjesto u Futuri.
Via Galactica:
Volite li osobno više SF ili fantasy?
Mihaela Velina: Više
volim SF. Mozda zato što ga čitam duže ili mozda zato što fantasy za mene jednostavno
nema onaj sense of wonder koji me privukao SFu prije dvadeset i nešto sitno godina. Bilo
mi je 12 godina kad je izašao prvi Sirius i kad sam otkrila Rulla; i premda tad
vjerojatno nisam shvaćala bit pripovijetke, bio je to presudan trenutak koji je, mogu
slobodno reći, obilježio moj život. Ne, nisam već tad odlučila da cu jednoga dana
biti urednicom SF časopisa, ali sam prestala maštati o kralju Arthuru i počela
intenzivno buljiti u smog-free zagorsko nebo i smišljati što ću reći alienima kad
slete.
Nije da ne volim pročitati dobar fantasy -
Zelaznyjev “Amber” zauzima visoko mjesto na top-listi mojih omiljenih knjiga, a s
velikim sam zadovoljstvom pročitala, recimo, Cardovu seriju o Alvinu Makeru, Williamsove
“Memory, Sorrow & Thorn”, Kayovu “Tiganu” itd. I, naravno, Asprinove
“Mythove”.
Via Galactica: Od
nedavno ste i recenzentica domaćih priča. Pada li vam to teško, i koliko ih dobijate
mjesečno?
Mihaela Velina: Odgovor
na oba pitanja bio bi 'kako kad'. Ponekad požalim što sam pristala preuzeti
recenziranje, a ponekad me baš čitanje domaćih priča navede da se zaista osjetim kao
pravi urednik (jer, budimo realni, odabir stranih priča iz renomiranih svjetskih
časopisa ili antologija nije neki kunst). Najteže od svega je napisati i poslati
negativan odgovor nekom piscu, pogotovo nekome tko mi je pun nade poslao svoj prvijenac. S
druge strane, nedavno sam dobila tri kratke pripovijetke koje su me doslovno oborile s
nogu (toliko su me oduševile da sam piscu ponudila da ću mu ih prevesti na engleski i
poslati u neke od stranih časopisa). Znači ima to i svojih dobrih strana.
Nažalost, manje je 'Žaba', a više onih u
kojima Sunce postaje supernova ili u kojima zločesti ejlijeni iz galaktike Andromeda
pošalju na Zemlju neuništive robote koji pobiju cijelo čovječanstvo zato što ne
shvaćaju da smo inteligentna rasa.
Koliko priča mjesečno, to je teško
reći. Nekad ih dođe 10, nekad 5, ali bitno je da dolaze. Sad već 'na lageru' imam
dovoljno domaćih za cijelu ovu godinu, što je ohrabrujuće, zar ne?
Via Galactica: Možete
li mladim piscima dati kakav savjet za pisanje priča? Kakva treba biti domaća priča da
bi bila objavljena u “Futuri”?
Mihaela Velina: Bitno
je da je priča dobra i da je dobro napisana (mislim na stil, a ne na gramatiku).
Nažalost, vrlo mladi pisci često obrade prastare i već stoput prožvakane ideje ili ne
provjere 'znanstvenu podlogu' svoje priče ili radnju ne pričaju nego prepričavaju ili
cijela stvar zvuči kao “Dan nezavisnosti” ili 007 u svemiru. Ali sve su to samo
porođajne muke i niti jedan se pisac ne bi smio dati obeshrabriti. Odbijena pripovjetka
ne znači da pisac nema dara. Dakle, moj bi savjet bio: pišite, pišite, pišite.
Odustanite tek kad vam odbiju svih 20 napisanih priča. Na kraju krajeva, uvijek mozete
biti urednik, ne?
Via Galactica: Znamo
da ste svojevremeno objavili barem jednu priču u “Siriusu”. Bavite li se vi pisanjem?
Mihaela Velina: Čuj,
svakome se moze omaknuti pripovjetka ili dvije, ali ne bih rekla da mi je suđeno biti
piscem. Da, još uvijek povremeno pišem, ali to je većinom 'za svoju dušu'. Doduše,
dvije su mi pripovjetke objavljene i u “Futuri”, u doba prije moje uredničke
strahovlade i pod bedastim pseudonimom. Zapravo, mislila sam da je pseudonim užasno
proziran, ali čini se da ipak nije. Hmmm... možda si onda objavim još koju.
Via Galactica: Upozorenje
- sad malo tvrđa pitanja. Od studenog ’97. “Futura” je eksplicite rekla kako više
neće plaćati domaće priče novcem. Znamo da je autorski honorar ionako bio simboličan.
Nije li to malo neozbiljan potez za mjesečnik koji košta skoro 10 DEM?
Mihaela Velina: Ja
sam samo najamna radna snaga, Boss je “Futurin” ministar financija, pa bi to pitanje
trebalo biti upućeno njemu, ali pokušat ću odgovoriti barem djelomično. “Futura”
mjesečno proda oko 1800 primjeraka, ostalo je remitenda (naklada je donedavno bila 3500,
a odsad ce biti 2000 primjeraka). Od prodajne cijene “Future” Bakal d.o.o. dobije
nešto više od trećine, ostalo uzmu država i distribucija. “Futura”, dakle,
mjesečno zaradi nešto više od 20.000 kn, od čega mora platiti tisak (dosad je to bilo
oko 14.000 kn), autorska prava (u prosjeku 500$ mjesečno, često i više), moje prijevode
(skromnih 15 kn po kartici) + nešto sitno za pripremu, filmove i folije te poštarinu.
Što će reći da na kraju ostane, kao što bi Boss rekao, nula novaca. “Futura” je
zaista posve neprofitabilna. Dobit podijele TISAK i država.
Ako se financijska situacija popravi,
tojest, ako se čitatelji počnu pretplaćivati i prestanu TISAKu davati 11,40 kn zato da
bi “Futuru” kupili na kiosku, domaći će autori moći dobivati honorar. Dakle, ne
radi se tu o “Futurinoj” neozbiljnosti, niti o našem 'kunskom apetitu'.
Via Galactica: Ne
mislite li da se tako destimuliraju kvalitetni domaći autori?
Mihaela Velina:
Nadam se da nije tako. Kao što rekoh u jednoj od prošlih “Futura”, kakav je to pisac
kojemu moras ugađati ili ga moliti neka napiše pripovijetku? Pisci pišu zato što imaju
nesto za reći ili barem ja tako gledam na to. Ne vjerujem da itko od hrvatskih pisaca
piše iz financijskih pobuda i mislim da domaće pripovijetke ne bi bile ništa
kvalitetnije kad bi ih se plaćalo (recimo) 500 kuna. Tu se mora u obzir uzeti još jedna
stvar: za 100$ (dakle malo više od 500 kn) mozemo dobiti kraću pricu od Silverberga ili
Resnicka ili nekog sličnog. A ako moram birati izmedju Roberta Silverberga i npr. Ivana
Horvata...
Via Galactica: Negdje
smo pročitali izjavu, vašu ili Bojanovu, da vam objavljena domaća priča zapravo
predstavlja gubitak, jer se navodno odrazi na manje prodanih primjeraka toga broja. To nam
se ne čini logičnim - znači li to da kupac prvo dobro pregleda “Futuru” na kiosku,
pa neće kupiti ako vidi domaću priču, ili se “jeziv, sudbonosan glas” o domaćoj
priči u novom broju prenosi usmenom predajom? I kako čitatelj uopće može unaprijed
znati kupuje li lošu priču, ili dobru? Iskustvo..?
Mihaela Velina: Izjava
je bila Bojanova, pa bi i to pitanje trebalo biti upućeno njemu. Moje mišljenje? Ne,
više domaćih priča ne znači pad prodaje, barem ne odmah, ali kadgod je u Futuri bilo
više od 30-tak stranica domaćih priča uslijedila su pisma određenog dijela
čitateljstva, pisma u kojima je uglavnom pisalo: nemam namjeru davati 26 kuna za domaće
pripovjetke. Čini mi se da dobar dio čitatelja još uvijek na domaće pripovijetke gleda
kao na nešto čime mi, eto, popunjavamo stranice kad ne želimo trošiti dolare na strana
'velika i skupa' imena.
Via Galactica: Objavljujete
relativno malo ilustracija u “Futuri”. Je li to radi toga što ih ne dobijate, ili…?
Mihaela Velina: Da,
zato što nam ih ilustratori ne šalju, a ne isplati nam se plaćati autorska prava
stranim ilustratorima.
Via Galactica: Zašto
Bakal nije nastavio s objavljivanjem Pratchetta? Oh, znamo, nema novca, OK. Planira li se
ipak što drugo takvo u budućnosti?
Mihaela Velina: S
Pratchettom smo prestali zato što se knjiga nije prodavala onako kako smo očekivali. Ali
nastavit ćemo s Asprinovim “Mitovima”. Ove će godine, na moje veliko zadovoljstvo,
najvjerojatnije izaći jos tri “Mita”.
Via Galactica: Opet
jedno zašto: zašto “Futura” nema jači tzv. “magazinski” dio? Tu mislimo na
ozbiljne teorijske priloge o SF-u, eseje, praćenje suvremenih kretanja u SF knjževnosti,
redovne svježe vijesti i slično. Samo se ne branite da nema $, pa imate Internet!
Mihaela Velina: Vidi
Uvodnicu F64. To je nešto što me baca u očaj. Suradnici mi netragom nestaju, novi se ne
pojavljuju, a ja jednostavno nemam vremena raditi još i to. Ali nadam se, nadam se da će
se pojaviti netko tko će pisati stalnu kolumnu za Futuru. Ne možemo prepisivati iz
stranih časopisa (autorska prava i tako to), ja nemam pristup na Mrežu (radim za Bossa,
sjećate se? A da ni ne spominjem sitnu dječicu, gladne mačke i tako to), a Boss nema
vremena surfati po Internetu. Ali svi su dragovoljci više nego dobrodošli.
Via Galactica: Ne
zamjerite nam na ocjeni da su “Futurine” web stranice prilično loše održavane i
uglavnom out-of-date. Pa čemu plaćati HPTu, ako ih ne obnavljate?
Mihaela Velina: Opet
isto - Boss nema vremena (a ni motivacije, jer mu “Futura” ne donosi dobit), a ja niti
znam raditi web stranice, niti imam pristup na Mrežu (osim iz Bakala, a tamo sam
otprilike pet puta godišnje).
Via Galactica: Dajte
nam samo kratko prokomentirajte recentnu izjavu o SF-u stanovitog gospodina ministra
odgovornog za najnovijih 22% nameta na pamet. Kako stojite s brojem pretplatnika? Hoće li
"Futura" preživjeti?
Mihaela Velina: Mislim
da ta izjava ne zaslužuje da je se komentira. Čini se da visokim dužnosnicima ove
države nije u interesu da pučanstvo čita, jer ZNA SE što bi se moglo dogoditi. Daj
puku naobrazbu i literaturu po prihvatljivim cijenama i uskoro će nezahvalnici traziti
istinsku demokraciju. A to ne možemo dopustiti, zar ne?
Pretplatnika zasad ima tek tristotinjak,
ali nadam se da će se taj broj - sad kad “Future” ne bude na kioscima - značajno
povećati.
Hoće li “Futura” preživjeti? To ovisi
samo o vama, čitateljima. Zagrepčani će vjerojatno i dalje radije novčano potpomagati
državu i TISAK, ali nadamo se da će oni iz ostalih gradova i mjesta u Hrvatskoj
zaključiti da je ipak bolje “Futuru” platiti 18, 20 ili 21 kn (+PDV) i ubiti dvije
muhe jednim udarcem, tojest uštedjeti novac i osigurati daljnje izlaženje.
Via Galactica: I
za pred kraj malo lakša tema. Hoćete li vi i Bojan ove godine napokon doći na SFerakon?
Vi ste napokon, bez ikakvog laskanja, prva dama hrvatskog SF-a, a on je izdavač jedinog
hrvatskog SF časopisa. Ne mislite li da ima mnogo fanova koji bi vas htjeli upoznati?
Mihaela Velina: Nadam
se da ćemo doći. Ako nam SFerakonci opet ne kažu 'kaj si vi umišljate, kupite ulaznicu
kao i svi drugi!' Nemojte me krivo shvatiti - kao što rekoh u Uvodnici, nije stvar u tih
stotinjak kuna, nego u principima. Futura jest jedini SF časopis u Hrvatskoj i mislim da
zaslužuje dvije besplatne ulaznice. Biste li nam vi naplatili ulaz na Essekon?
Via Galactica: Ne
bismo. Želimo vama i “Futuri” sve najbolje u budućnosti, i hvala za interview!
Mihaela Velina: Bilo
mi je zadovoljstvo.
|