Kako početi kritiku RED MARS Kima Stanley Robinsona?

Možda parafrazirajući Arthura C. Clarkea koji je rekao da je Robinson sigurno imao vremenski stroj, pa slijedom toga roman nije znanstveno-fantastični već povjesni.

I zaista, dok gutamo stranicu za stranicom genijalnog "Crvenog Marsa" ova Clarkeova rečenica nam se sve više mota po glavi. I sam sam sve više mišljenja da će Robinson, pošto se u bliskoj budućnosti obogati svojom budućom bestseler trilogijom o Marsu (RED MARS, GREEN MARS, i još neobjavljeni BLUE MARS), patentirati svoj vremenski stroj, jer bez njega djelo ovakve uvjerljivosti nije moglo nastati. Što je tako posebno u ovom dijelu? Tri su osnovne odrednice ovog romana koje mu daju fantastičnu realnost i dubinu.

Prva odrednica je realističnost mjesta radnje. Na prvi pogled RED MARS se uklapa u vrlo tradicionalnu struju "tvrdog" SF-a. Jaka znanstvena i tehnološka potka uklapa se u priču tradicionalnog osvajanja drugoga svijeta i to najtradicionalnijeg od svih drugih svjetova - samog Marsa.

"Tvrdoću" romana pospješuje i snažno potkovana kronika budućnosti koju možemo proučavati kao dodatak na kraju romana. Još jedan zanimljiv dodatak je i karta Marsa sa ucrtanim gradovima u kojima se odvija radnja.

Fanscinantno je autorovo poznavanje Marsa koji je opisan sa takvom ljubavlju i takvom zastrašujućom realnošću, tako da objašnjenje da je autor sedamnaest godina proučavao sve raspoložive podatke o Marsu zvuči vrlo blijedo i samo se nameće objašnjenje sa vremeplovom.

Ono što sa sigurnošću mogu reći je da od Ballardovog POTOPLJENOG SVIJETA nisam čitao tako uvjerljive i dojmljive opise izmišljenih pejzaža.

Svi komplimenti do sada iznešeni ne prestavljaju ništa prema onome što slijedi.

Ako nam se na prvi pogled djelo i čini "tvrdim" SF-om, na drugi pogled ćemo to mišljenje i svakako promjeniti. Dok se "tvrdi" SF odlikuje čvrstom znanstvenom podlogom i idejom i na račun toga zanemaruje karaktere koje nose radnju i koji se utapaju u stereo tipe, u SF "novog vala" u prvi plan dolaze likovi.

Postaje očigledno da se Robinson priklanjao humanističkoj struji današnjeg američkog SF-a, a ne cyberpunkerskoj.

Na grandijoznoj pozornici novoga svijeta, Robinson stvara još grandijozniju priču o običnim "neprilagođenim" ljudima koji su svoju sreću potražili negdje tamo na novim teritorijima. Njihovi međusobni odnosi su banalni i svakodnevni, jer oni su ipak obični ljudi, ali su i povjesni u kozmičkim mjerilima jer stvaraju Novi svijet kojim se otvara nova Epoha u ljudskoj povjesti.

Treća odrednica romana je Ideja. Politička ideja vodilja izvire iz silnica sukoba među junacima, između njih i multinacionalnih korporacija kojoj eksplatiraju Mars, između jednog Starog svijeta u agoniji prenaseljenosti, zagađenja i političke bezidejnosti i rađanja Novog svijeta koji je fizički bespomočan no idejno daleko ispred matične planete.

Sukob je neminovan i izdignut na nivo evolucijskog apsoluta. Kulminira pobunom 2061. godine koja eksplodira bez nekog određenog vodstva. No, pobuna je nužna jer kako kaže jedan od vođa pobune: "Ne ovo nije Američka revolucija za odcjepljenje, nije ni Francuska revolucija, niti Oktobarska revolucija, ovo su svi ratovi, bune i revolucije u jednom, a odbijaju se na površini veličine svih zemaljskih kontinenata. Tko to može zaustaviti? Policija UN-a ? No way!".

No, nije kritika ta koja treba reći sve. Vi ćete biti ti koji ćete reći ono pravo mišljenje, a vjerujem da ćete reći ono isto što i ja kada sam pročitao osamstotinjak stranica RED MARSA - "Zar je već kraj?".

Antun Janković.