Pred nama je još jedna raskošnoscenska i specijalnoefektska, avanturističko znanstveno-fantastična filmska fantazmogorija. Klasična podjela uloga, stereotipni junaci, od genijalnog naučnika, preko neumoljivog ratnika - ustvari davno poznatog prerušenog viteza, do zlog vanzemaljca, denikenovskog boga-astronauta, nisu jedini nedostaci filma.

Ni priča ne pruža nažalost ništa novog. Borba protiv svemirskog tiranina iz staroegipatske povijesti, pobjeglom s dijelom ljudi-robova na udaljenu planetu na rubu galaksije. Postoji još i bljedunjava ljubavna romansa između naučnika i domorotkinje s neizbježnim hepiendom. Postoji u toj borbi s neljudskim neprijateljem još tu i tamo poneki, uglavnom neinventivni artefakt te već viđena ikonografija, no sve to ne mijenja ukupni dojam šarenoslikovnički prikrivene neinventivnosti. To kao da ništa i sam autor te nam, gotovo kao opravdanje, na kraju filma, pripominje da je djelo otjelovljenje njegovih davnih studentskih fascinacija. Od svega toga u dužem sjećanju ostaju jedino čudesna Zvjezdana vrata, kao arhetipski simbol otjelovljenja čarobnog mosta ka drugim svijetovima i čudesnom putu u nepoznato.

No u akutno oskudnoj, kvalitetnoj SF-produkciji, za pravog fana, gotovo sve što dođe, dobro dođe!

Kerenec Zlatko