Za razliku od književne znanstvene fantastike koja se pojavila relativno kasno, znanstveno fantastični film javio se jako brzo. Prvi film koji u potpunosti spada u okvir ovoga žanra snimljen je 1902, sedam godina nakon premijere prvog filma. Bilo je to "Putovanje na Mjesec" (La voyage dans la Lune), francuskog redatelja Georgesa Meliesa.

Georges Melies bio je sasvim sigurno velik umjetnički um. Brzo je primijetio da film ne smije biti tek puko prikazivanje stvarnosti, što su zagovarali braća Lumiere, te je počeo eksperimentirati, izumivši tzv. trik - prethodnika "posebnog efekta", bez kojeg se današnji SF-film gotovo ne može ni zamisliti - otkrivši široke mogućnosti sedme umjetnosti. I tako je nastao prvi pravi znanstveno-fantastični film - "Putovanje na Mjesec", genijalno ostvarenje o čovjekovom prvom letu na naš jedini prirodni satelit i sukobu s tamošnjim Selenitima. Melies je u tom kratkom filmu uspio efektno spojiti dva sasvim suprotna pravca u tadašnjoj književnoj znanstvenoj fantastici - dvije ideologije koje su začeli Jules Verne i Herbert George Wells

Melies se ovdje nije zaustavio. Već dvije godine kasnije snimio je još jedan znanstveno-fantastični film - dvadesetpetominutno "Nemoguće putovanje" (Voyage a travers l' impossible). Ovoga puta riječ je o skupini geografa koji se u neobičnoj svemirskoj letjelici, križancu vlaka, automobila, zrakoplova i podmornice, otiskuju put Suncu. Kao i prethodni, i ovaj Meliesov film humorističnog je karaktera, no zabavniji i popularniji od "Putovanja na Mjesec". Zbog velike popularnosti, Melies je naknadno dosnimio još pet uzbudljivih minuta.

1909, znanstveno-fantastični film se snimio i u Velikoj Britaniji. Bio je to desetominutni film Waltera Bootha "Bitka u oblacima" (The Battle in the Clouds), koji govori o izumitelju koji pomoću teledirigiranih raketa spašava London od najezde iz zraka.

Dvije godine kasnije snimljen je još jedan SF u britanskoj produkciji - "Gusari iz 1920." (The Pirates of 1920.) redatelja Davea Aylotta. Posrijedi je dinamično, avanturističko ostvarenje, svojevremeno jako popularno. Mnogi su kasnije efektno koristili razne elemente i obrasce iz ovog filma.

1914, snimljen je i prvi njemački znanstveno-fantastični film - "Golem" (Der Golem) u režiji Heinricha Galeena. Obrada je to opoznate legende o glinenom kipu ljudskog lika kojeg je krajem XVI. stoljeća oživio neki rabin. Galeen je, pak, radnju premjestio u XX. stoljeće, ostvarivši pravo SF ostvarenje. Istoimeni roman G. Mayrinka objavljen je godinu dana kasnije.

Francuzi su svoj novi SF-film snimili 1915. Bio je to medijski vrlo značajan film Abela Gancea "Ludilo doktora Tubea" (La falie du docteur Tube), koji govori o znanstveniku koji pronalazi način koji izdužje ili sažimlje ljude i životinje. žanrovski, film je donio kasnije iznimno popularan motiv ludog znanstvenika, a medijski, čitav niz novih trikova i posebnih efekata (razne leće izrcala koja omogućuju izobličenja i prelamanje perspektiva). Briljantan je to nasljednik Georgesa Meliesa.

Prvi neeurposki SF-film bio je američki "Leteći torpedo" (The Flying Torpedo), snimljen pod utjecajem Boothove "Bitke u oblacima". Na žalost, nijedna kopija ovog filma nije sačuvana, već je ostalo tek nekoliko fotografija.

1917, filmskom se SF stvaralaštvu pridružila i Danska. "Nebeski brod" (Himmelskibet) prvi je danski SF-film, a, prema mišljenju većine žanrovskih znalaca, prva filmska "space-opera". Film priča o razvijenoj inteligenciji i civilizaciji vegetarijanaca na Marsu, potpuno nesposobnoj za ratovanje, koju na crvenom planetu zatječu prvi došljaci sa Zemlje. U namjeri da Zemlji donesu mir, oni sa sobom odvode kći vrhovnog poglavara Marsa.

1922, svoj prvi SF-film snimio je veliki njemački redatelj, rođeni Austrijanac, Fritz Lang. Bio je to "Dr. Mabus, kockar" (Dr. Mabus, der Spieler), efektivna antiutopija. Film je podijeljen u dva dijela. Prvi prikazuje uspon naslovnog lika na političkoj pozornici, pri čemu se služi doslovno svim sredstvima, prosto gazeći suparnike. Drugi pak dio govori o njegovu padu - njegovo uživanje u vlasti i moći preraslo je upravo ludilo i on završava u bolnici za umobolne. Fritz Lang je ovim filmom vjerojatno aludirao na stanje u tadašnjoj Hitlerovoj Njemačkoj.

Sljedeće je godine u francuskoj produkciji snimljen film "Uspavani Pariz" (Paris qui dort) redatelja Renea Claira. Ovo je obrada motiva ludog znansvenika, kojem, u ovom slučaju, polazi za rukom da, pomoću nevidljivih zraka, uspava stanovnike Pariza.

1924, snimljen je konačno i prvi ruski SF-film - cijenjeno ostvarenje "Aelita", redatelja Jakova A. Protazanova. Snimljen prema romanu Alekseja Tolstoja, "Aelita" govori o ekspediciji na Mars, čiji je cilj pomoći tamošnjim potlačenim robotima da se oslobode tiranije i uspostave novi poredak. Taj idealni poredak je, naravno, socijalistički, nalik onome u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Tipično prolenjinsko ostvarenje, ali i nešto više.

Prema romanu Arthura Connana Doylea, 1925. je snimljen "Izgubljeni svijet" (The Lost World) u režiji Harrya O. Hoyta i u američkoj produkciji. Film je danas značajan isključivo po uvođenju kombinacije animiranog i igranog filmskog materijala.

Iste je godine snimljen i prvi austrijski SF-film - "Orlacove šake" (Orlacs Hande) Roberta Wienea, snimljen prema istoimenom romanu glasovitog francuskog SF-pisca Mauricea Renarda. Priča je to o pijanistu kojem, nakon gubitka obaju šaka u željezničkoj nesreći, bivaju transplantirane "nove". Problem nastaje kada šake nastave svojim ranijim životom (bile su to šake nekog ubojice), suprotno volji novog vlasnika. Tada se nameće važno pitanje - nisu li to možda šake uspostavile vezu sa demonskom stranom pijanistove ličnosti, njegovim mračnim "alter egom", kojeg, prema Renardovoj zamisli, ima svaki čovjek?!

1925. snimljen je i novi ruski SF-film - "Zraka smrti" (Luč smrti), Leva Kulešova. Tipičan je to proboljševički film, čija je jedina odlika vizualna raskošnost.

Sljedeće je godine u njemačkoj produkciji snimljen vjerojatno najbolji SF-film iz razdoblja prva tri desetljeća SF-filma. Posrijedi je, naravno, spektakularni film Fritza Langa "Metropolis", snimljen prema romanu redateljeve supruge Thee von Harbou. Ozračje Langova velegrada iz 2000. i danas djeluje spektakularno i oduzima dah. A riječ je, ustvari, o melodrami. Sin moćnog magnata i poglavara Metropolisa zaljubi u siromašnu Mariju, što razbjesni njegova oca, koji nalaže znanstveniku Rothwangu da načini duplikat Marije. No, lažna Marija izmakne kontroli te predvodi pobunu radnika. Sve se ipak sretno završava: robotska Marija i Rothwang bivaju uklonjeni, mladić i Marija se vjenčaju, a otac s radnicima sklapa primirje. Ovaj izuzetni film predstavlja velik korak naprijed spram dotadašnje produkcije, poglavito u pogledu izvrsnih specijalnih efekata.

Tri godine kasnije, Lang je htio ponoviti uspjeh "Metropolisa", snimivši "Ženu na Mjesecu" (Die Frau im Mond). Nije dostigao slavni Langov spektakl, ali je u pitanju veliko ostvarenje, svojevrstan nastavak tradicije Meliesova "Putovanja na Mjesec". Lang je veliku pažnju posvetio uvjerljivosti samog leta na Mjesec, zatraživši pomoć njemačkog stručnjaka za raketarstvo, Hermana Oberta. Film govori o prvoj misiji na Mjesec, iza čega ne stoji ništa drugo doli pohlepa jednog bogataša za dragim kamenjem na Mjesečevoj površini.

Film "Veleizdaja" (High Treason), britanskog redatelja Mauricea Elveya iz 1929, jedan je od brojnih pokušaja dostizanja kvaliteta "Metropolisa" te prvenstveno vizualne raskoši tog njemačkog filma. Radnje se odvija 1940, kada se svijet nalazi na rubu svijetskog rata između Ujedinjenih Atlantskih Država i Europske konfederacije.

Kraj prvoga dijela.

Toni Matošin