Via Galactica br. 2 |
|
|
|
ANUBISOVA VRATA
TIM POWERS
Uzevši knjigu u ruke prvo što će vam zapasti za oči jesu
odlično dizajnirane korice koje djelomično i otkrivaju ono na što ćete naići
čitajući ovu knjigu. To je zasluga Igora Kordeja, koga danas vjerovatno znate kao
čovjeka koji je likovno opremio i hrvatsko izdanje Hobbita. Kada krenete istraživati
unutrašnjost knjige prvo na što nailazite jest kratki opis radnje (uistinu kratak) koji
ide otprilike ovako: |
|
Znanstvena fantastika,
magija i čarolijska zbivanja te kriminalistička akcija tri su vida literature
objedinjene u romanu "Anubisova vrata" Tima Powersa, jednog iz mlade garde
angloameričkih pisaca SF-a. Tražimo li vrijedno i zanimljivo štivo, koje ćemo napeto
pratiti iz retka u redak, onda je ovaj roman "prava stvar". Iz znanstvene
fantastike Powers uzima jednu od fundamentalnih tema-putovanje kroz vrijeme.
U kolopletu zamki u koje su se mnogi autori zapleli on savršeno
logično vodi likove kroz vremenske skokove. Iz čarobnjačke literature uzima magiju,
nenaravne, ali ne i nadnaravne sile. Kroz kriminalistički pak, zaplet donosi se želja
zlih junaka za oživotvorenjem starih egipatskih božanstava. Koriste se sva realna i
magična sredstva. Bogato razvedena radnja, obilje likova, igra poviješću, povijesnim i
izmišljenim ličnostima, čine ovaj roman privlačnim širem krugu čitalaca.
Onaj koga je ovo zaintrigiralo neka lijepo preskoči nastavak ovoga
teksta i neka skokne do najbliže knjižnice te obavezno digne ovu knjigu koja je izašla
u izdanju Mladosti iz Zagreba, 1988. godine.
Što, još ste tu? Pa, dobro, da krenemo redom. Ovaj roman je nešto
što stvarno ne biste trebali propustiti (tak' bi rekli izdavači) i u pravu su! Priča
počinje 1802. u Engleskoj gdje susrećemo dva lika koji čine okosnicu radnje - doktora
Romany-a, koji je u stvari ka pravog doktora Romanellia koji je trenutno u Turskoj, te
Fikeea, koji je uzročnik svega ovoga što će zadesiti našeg glavnog junaka, no o tome
nešto kasnije. Njih dvojica su ono što bi se reklo zli junaci. (Stani! - zavikat ćete
vi sad na to,pa što je to ka?! A ja ću biti tako pokvaren, pa ću vam reći da to
potražite u knjizi!) Stoga, da se vratimo na početak, gdje Amenophis Fikee pokušava uz
pomoć magije otvoriti Anubisova vrata kako bi oslobodio
egipatska božanstva koja su zarobljena iz tih vrata. No čarolija ne
uspjeva, Amenophis se pretvara u Psolikog Joa (i o tome kasnije) te bježi. To otvaranje
je imalo i nuspojave - otvaraju se tzv. vremenski prolazi koje će iskoristiti mnogo
kasnije, točnije 1983., bogataš J. Cochran Darrow (koji ih i otkriva), vlasnik kompanije
DERI koji poziva našeg junaka (evo i njega) Doylea, kao autoriteta za Coleridgea, te
zajedno s drugim bogatašima koji su bili spremni dati 1000000 $ za to da vide
Coleridgeova predavanje 1. 9. 1810. Sve teče ispravno do trenutka kada Coleridge
završava predavanje i Doyle (ah, zamalo zaboravih, Doyle koji trenutno piše biografiju,
u stvarnosti izmišljenog, engleskog pjesnika Williama Ashblessa), ne izlazi van gdje ga
otima doktor Romany koji je zapazio dolazak ovih neobičnih putnika. Što je još gore,
ostatak grupe se vraća nazad u 1983.
Ovo je kratki zaplet koji nas uvodi u svijet magije, svijet engleskih
ulica s početka 19. stoljeća, svijet prosjaka i bogataša kroz koji Doyle prolazi.
Svijet Psolikog Joa (u stvari Fikeea) koji ima mogućnost izmjene duša i s kojim Darrow,
koji boluje od raka, sklapa dogovor. Svijet Lorda Byrona kojeg ćete upoznati na zbilja
nov način. U svijet tako blizak našemu, svijet u koga ćete vrlo brzo posumnjati nakon
ove knjige. U svijet Williama Ashblessa, u stvari Doylea. Doyle se boriza goli opstanak
jer je za nj zainteresiran doktor Romany, koji ga uz pomoć Horrabina, želi uloviti i od
njega saznati za tajnu putovanja kroz vrijeme, kako bi uspio postići svoj krajnji cilj -
uništenje kršćanstva i vraćanje na vlast egipatskih bogova, uništenje Engleske i
ponovno uspostavljanje Egipta kao države. Također ga želi ubiti i Darrow koji se trajno
naselio u 1810. i sada se želi riješiti svih koji znaju za njega.
Priča se odvija kako na prostoru koji se kreće od Engleske do Egipta
tako i u vremenu (od 16. st. pa sve do 20. st.). Uz ove likove pojavljuju se mnogi koji
imaju manji ili veći utjecaj na tok cijele radnje, no koji su odlično ukomponirani u
pređu cjelokupne priče.
Iako ovo izgleda vrlo zbrkano, sve polako dolazi na svoje mjesto.
Magija, putovanje kroz vrijeme, sve na jedan potpuno nov, drugačiji način opisano. što
reći na kraju, knjiga se izdiže iznad prosječnih, sličnih knjiga, koje opisuju put
kroz vrijeme, sigurno je toliko vrijedna da bude sastavnim dijelom vaše biblioteke, ili
da bar možete reći da ste je pročitali.
Donald Maršanić
KOMPJUTORSKE IGRE
Danas smo svi svjesni strelovitog napretka na području
informatike, kako na polju hardwarea (HW), tako i na polju softwarea (SW). Razvoj
kompjutorskih igara je tekao uporedo s razvojem SW-a i HW-a, ali je u mnogo čemu bio
vjesnik promjena, najavljujući nove smjernice (naime, ne smijemo zaboraviti da virtual
reality u biti svoju podlogu nalazi upravo na polju igara). No, pitat će mnogi, kakve to
veze ima sa SF-om?! Odgovor je vrlo jednostavan. Od svojih najranijih dana preko 75% igara
svoju podlogu nalaze u SF-u (sjetimo se odličnih avantura koje su, iako su bile u
tekstualnom modu, svojom radnjom, koja je bila smještena u svijet vilenjaka, vampira,
čarobnjaka, ili se pak odvijala na nekoj svemirskoj stanici, plijenolo pažnju mnogih
generacija koje su svoje noći provodile uz svoj ekran).
Danas, nalazimo, kada na tržištu postoji enormna količina igara,
ipak vrlo malo igara koje možemo svrstati u prave SF igre. Naime, jedan moj prijatelj je
rekao da su sve igre po svome sadržaju u biti SF. No, da li je tako? Počnimo od
početka.
Razvojem tržišta razvijele su se i mnoge podvrste (žanrovi, u koje
smo te igre svrstali), tako danas poznajemo arkadne igre (sa svojim podžanrovima poput
pucačkih, platformskih, itd.), simulacije (razne simulacije letenja, vožnje, itd.),
strategije (koje su se u biti odvojile od simulacija i postale zasebnom vrstom), avanture,
te FRP. Neka mi oproste tvrdokorni igrači ako sam zaboravio spomenuti koju njihovu
najdražu podvrstu igara, no nas u biti trenutno zanimaju, nazovimo, žanrovi igara jer
upravo oni predstavljaju podlogu na kojoj najčešće i nailazimo na SF elemente.
Mnogi programeri iz SF-a preuzimaju samo kulise ili priču, ako takva
postoji, koja bi lagano mogla biti napisana i u sadašnjem vremenu, čisto iz
komercijalnih razloga (takve su igre poput DOOM-a ili STRIKE COMMANDER-a). Takve igre nisu
loše, čak naprotiv, one u biti jesu jedne od najprodavanijih i trenutno jedne od
najboljih na tržištu, ali ekspolatiraju SF radi čiste zarade.
Druge su igre rađene po SF knjigama (svi se sjećamo odlične Adamsove
knjige "Hitchhiker's Guide to Galaxy" koja je prerađena u isto tako odličnu
avanturu, koja je "držala" igrače ispred svojih ekrana tjednima) ili igre koje
u sebi sadržavaju sve elemente dobre SF priče, pa se, igrajući igru, osjećamo kao
čitaći knjige s tom razlikom što imamo tu moć da utječemo na tok radnje (da li se
još sjećate stare dobre ELITE gdje ste se iz svih petnih žila trudili da kao kapetan
malog trgovačkog broda dobijete status elite?)
Tu nailazimo i na posebnu vrstu igara, tzv. FRP
(Fantasy Role Playing) igre, koje su, kako im ime i kaže, orjenrirane prema Fantasy-u.
Radnja se takvih igara događa u fantastičnom svijetu čarobnjaka i inih žitelja takvog
jednog fantastičnog svijeta, u pravilu se radnja odvija iz osobne perspektive što još
više naglašava vašu osobnu prisutnost unutar same storije. Tu nalazimo igre poput
raznih ULTIMA, EYE OF BEHOLDER-a, RAVENLOFT-a itd.
Iz svega toga možemo izvući zaključak da igre danas prate sve
trendove u SF-u (u novije vrijeme, nailazimo i na sve veće zanimanje za Cyberpunk, npr.
igre poput DELTA V, ili SYSTEM SHOCK-a). Raspon priča se također kreće od utopijskih
(gdje vi kreirate svoje osobne svijetove), pa sve do preživljavanja na Zemlji
opustošenoj nuklearnom ili sličnom kataklizmom (BURNTIME), od obrane Zemlje koje
napadaju horde raznim vanzemaljaca (UFO, WING COMMANDER), pa do napada na te iste iz
čisto patriotskih (?!) razloga (RETRIBUTION).
Stoga, ako ste SF fan, a ne želite biti samo pasivni promatrač
gledajući film, ili ne volite previše čitati knjige, što ne spojiti ta dva medija u
jedan - otiđite u najbližu prodavaonicu igara, sjednite za svoj (ili prijateljev)
kompjutor i pustite da vas mašta nosi.
Donald Maršanić
TUĐINAC
("Alien")
Film, Velika Britanija, 1979. godina
Režija: Ridley Scott
Scenarij: Dan O'Bannon
Efekti: "Filmfex Animation Services"
Uloge: Tom Skentt, Sigorney Weaver, Veronica Cartwright, Harry Dean
Stanton, John Hurt
Proizvodnja: "Twentieth Century Fox / Brandywine-Ronald Shusett
Productions"
Trajanje: 117 min.
Jedan od najuzbudljivijih i najnapetijih filmova raznolike
znanstveno-fantastične kinematografije. Rađen prema motivima priče Ronalda Shusetta i
Dana O'Bannona (koji je autor scenarija), Tuđinac je usredsređen na zbivanja na
svemirskom tegljaču "Nostromo", čija posada prima tajanstveni poziv za pomoć
sa jedne puste planete, gdje se uskoro spušta izviđački shuttle.
No, umjesto nekog stvorenja u nevolji, ekspedicija
vraća na matičnu letjelicu jednog uljeza koji će brzo narasti postajući uz put sve
krvoločniji i opasniji i uspješno tamaneći jednog po jednog člana posade, da bi mu na
kraju došla glave posljednja preživjela žena, koja će ujedno prva shvatiti da su svi
oni bili zamorčići u jednom eksperimentu preživljavanja. Ovako ispričan Tuđinac se
vjerojatno ni po čemu ne razlikuje od mnoštva srodnih ostvarenja, naročito onih '50-tih
godina Hollywood-a. Štoviše, kritičari su odmah uočili veliku sličnost sa malo
poznatim filmom TO! koji gotovo počiva na identičnom sižeu.
No ono što Tuđinca značajno odvaja od tradicije jeste prije svega
sjajna vizualizacija čiji je idejni tvorac švicarski nadrealistički slikar H. R. Giger
i koji odlično sugestira klaustrofobičnu atmosferu svemirskog broda odnosno jedne
skučene stupice iz koje ljudima nema uzmaka. Tu je zatim sjajno predočen lik naslovnog
stvorenja čiji zastrašujući izgled sračunato ide na to da budi najdublje strahove u
gledatelju. Doda li se ovome i veoma umješna režija i montaža postaju jasni razlozi
koji su Tuđincu donijeli ogroman uspjeh kod publike.
Iako veći dio tog uspjeha proizlazi iz "horor" elemenata,
nema nikakvih nedoumica u pogledu žanrovske pripadnosti ovog filma. Kinematografija
znanstvene fantastike značajno je obogaćena ovim prvorazrednim ostvarenjem.
(Preuzeto iz Enciklopedije znanstvene fantastike)
JESMO LI UISTINU BILI
NA MJESECU?
"Shit, Armstrong, if you're gonna be a smart-ass, do it on your
own time, all right? We're on deadline here. Now, do you suppose you could just stick to
the script and get it over with?"
According to Bill Kaysing, author of We never Went to the Moon, that
may be how it all happend.
Jesu li ljudi ikada bili na Mjesecu? Milijuni Amerikanaca
vjeruju da je slijetanje na Mjesec, prije četvrt stoljeća, bila 25 miliuna dolara
vrijedna prijevara.Povijesne knjige, enciklopedije, filmovi lažu.U trenutku kada je Neil
Armstrong izgovarao svoju famoznu rečenicu:"Ovo je malen korak za čovjeka, a velik
skok za čovječanstvu" nalazio se, sa svojim kolegama Edwinom Aldrinom i Michaelom
Collinsom, na snimanju supertajnog filma u supertajnom TV studiju negdje u pustinji
Nevada.
NASA je krivotvorila cijelu stvar želeći pokazati Sovjetima da su
Amerikanci suvereni vladari svemira.
A, je li to zaista istina? Tako bar vjeruje Bill Kaysing, autor
šokantne knjige WE NEVER WENT TO THE MOON, koja je uvjerila milijune Amerikanaca da ljudi
nikada nisu bili na Mjesecu.Knjiga je nastala prije gotovo dvadeset godina.Sedamdeset
dvogodišnji Kalifornijac, Bill Kaysing, autor knjige, radio je za Rocketdyae Reserch
Department u južnoj Kaliforniji od 1956-1963.
"NASA nije uspjela otići na Mjesec, i oni to znaju.", kaže
Kaysing koji je nakon što je napustio Rocketdyne postao slobodni pisac i autor novinskih
članaka.Kad sam krajem pedesetih, radio za Rocketdyne,vršena su istraživanja o
mogućnosti slijetanja na Mjesec.Izgledi na uspjeh bili su 0,0017%.Drugim rječima, bilo
je beznadno."
Keysing kaže da je slijetanje na Mjesec bilo Američki politički
cilj, i kako se nije moglo izvesti, sve je lažirano, a javnosti zamazane oči.NASA
naravno odbacuje Kaysingove optužbe, no Kazsing je prikupio cijeli niz činjenica koje,
kao kaže, idu u prilog njegovoj teoriji.Na primjer na mnogim slikama sa Mjeseca uopće
nema zvijezda.Budući da Mjesec nema atmosferu koja bi raspršivala svjetlost, zvijezde bi
trebale biti jasno vidljive.
Također, astronauti su bili jednako osvjetljeni što je u suprotnosti
sa dubokim tamnim sjenama koje bi trebale nastati zbog sunčeva sjaja.Ispod 10 000 funti
teške lunarne kapsule uopće nama kratera...Kako je onda NASA uspjela provući cijelu
stvar? Milijuni ljudi pratili su TV prijenos lansiranja rakete sa Cape Kennedya, a osim
toga tisuće ljudi zaposlenih u svemirskom centru morali bi čuvati tajnu!? Kaysing kaže
da je zataškavanje zapravo bilo lako: raketa sa astronautima je uistinu poletjela, no
čim se izgubila iz vida,
letjelica je poletjela ka južnom polarnom moru, iskrcala posadu, i
potom pala na zemlju.Posada i komandni modul prevezeni su vojnim zrakoplovom.Mjesečevo
kamenje napravljeno je u labaratorijama na zemlji.Većina ljudi koji su radili za
svemirski program zapravo nije znala za prijevaru, tvrdi Kaysing, a oni koji su znali
ušutkani su ogromnim svotama dolara.
Kaysing nije ostao usamljen u svom uvjerenju.Bill Brian napisao je
1982. knjigu MOONGATE, u kojoj također govori da ljudi vjerovatno nisu bili na Mjesecu.
Ralph Rene, znanstvenik i izumitelj, u svojoj knjizi koja je izašla ove godine iznosi
kako bi po najnovijm istraživanjima, ljudi u letjelici bez dvometarskog štita bili
"skuhani od radijacije".
Da li je slijetanje na Mjesec uistinu moglo biti simulirano?Dennis
Muren, dobitnik osam oscara za specijalne efekte(Bezdan, Terminator 2, Zvjezdani ratovi),
kaže da je šestina gravitacije mogla biti simulirana hidrauličkim kranovima i tankim
žicama na kojim bi visjeli astronauti, ili su scene mogle biti snimljene pod vodom.
Vjeruje da bi takvo, simulirano, slijtanje na Mjesec moglo izgledati uvjerljivo za 99,9%
ljudi.Međutim, naučen razlikovati autentične svemirske slike od simuliranih, filmskih,
Muren tvrdi kako način na koji se svjetlo odbija od kamere nitko nije mogao krivotvoriti.
Muren je uvjeren da su snimke sa Mjeseca autentične, i sigurno nisu
snimljene na Zemlji.Kaysing kaže da je moguće da je Muren upleten u cijelu stvar oko
zataškavanja."Devedeset posto Amerikanaca ne zna što se događa u njihovoj
zemlji.Ja bih volio biti onaj koji će im to reći, barem dio toga.Također ću podjeliti
s njima istinu o Mjesecu, ili ću umrijeti pokušavajući."
Pripremio Davor Banović
(korišten materijal iz časpopisa Wired)
NEGOSTOLJUBIVA VENERA
Površina Venere nikad se nije činila previše
gostoljubivom.Temperature se kreću oko 470 stupnjeva celzijusa- što je posljedica
nekontroliranog efekta staklenika, dok je tlak u atmosferi prepunoj ugljik-dioksida i
sulfatne kiseline 90 puta veći od tlaka na Zemlji.Na Veneri bi olovo teklo poput vode, a
voda u tekuće stanju ne postoji već nekih milijardu godina.Mišljenje o Veneri kao o
"najgostoljubivijem"planetu u našem sustavu(naravno izuzev Zemlje) i
potencijalnoj meti za naseljavanje ili teraformiranje, je pobila američka svemirska sonda
"Magellan" podacima o Veneri kao vrlo živom i vulkanski aktivnom planetu.
NASA je objavila prvi detaljni "venerovid" živahnog nam
susjeda, te dosad najspektakularnije snimke površiskih pejzaža Venere.Najzapanjujuće su
snimke druge najviše planine na Veneri MAAT MONSA koja se uzdiže do visine od osam
kilometara.Većina planinskih vrhova, ukljućujući i 9500 visoki MAXWELL
MONTES, izgleda svjetlo i sjajno na radarskim snimcima što ih
"Magellan" šalje iz putanje iznad stalnog sloja oblaka.To znači da se radarski
valovi snažno odbijaju od čvrste površine tih visova.Površina tih planina upija
većinu radarskih valova.
Znanstvenike okupljene oko projekta Magellan zaintrigirala je
činjenica da je Maat Mons nedavno prekriven slojem lave.Stijanje na površini planinskih
vrhova čini se brzo se mijenja u vrućoj, kemijskoj aktivnoj atmosferi Venere i stvara
sloj tla bogat željeznim sulfidom.Znanstvenici vjeruju da taj mineral ostavlja jasnu
sliku na radarskom zaslonu.
Takvo prekrivanje bez sumnje se zbilo u nizinskim dijelovima Venere:
ranije snimke planeta otkrivale su velike površine na kojima gotovo uopće nije bilo
kratera.Na planetu poput Zemlje to bi se moglo lako obraditi:postojana erozija uklanja sve
ožiljke na površini.Ali premda se na Veneri mogu zapaziti tragovi erozije uzrokovane
vjetrom, najbolje su objašnjenje za nepostojanje kratera periodični izljevi
lave."Magellan" je prikupio izravne dokaze o takvim izljevima, ukljućujući i
skamenjene uzvisine i očvrsle "potoke" tekućeg stijenja što su se slijevali
niz planinske visove.Na Veneri postoje i drugi znaci geološke aktivnosti,
ukljućujući prijeteće rasjede kao i nekoliko uočljivih
"zaustavljenih kadrova" izdizanja planina.Međutim sve donedavno nije bilo jasno
da li je Venera još aktivna, ili je ta aktivnost prestala prije tko zna koliko milijuna
godina.Cijela pretpostavka o Veneri kao aktivnom planetu još nije dokraja dokazana, ali
"Magellan", koji već završava dugo iscrpno istraživanje površine tog
najbližeg nam planeta, možda će razriješiti spomenutu nedoumicu.
Pripremio Aleksandar Kristek
(korišten materijal iz časop. Priroda br.807 / Newsweek)
PISMO ČITATELJA:
Tomić Igor, student, Rijeka
"VIA GALACTICA je vrijedan zbog toga što se pojavio kao iskrica svjetla u mraku
SF života kod nas.Lijepo je što je časopis informativnog karaktera pa i obrazovnog.
Moglo bi se reći da je jednostavno vodič kroz SF svijet, no smatram da bi postao monoton
sa cjelokupnim tekstualnim sadržajem bez ponekog ilustriranog prikaza, stripa ili SF
pričicu.Mislim da bilo interesantno prikazati ilustracije SF - ilustratora amatera koji
bi na taj način mogli pokazati svoj rad, a vjerujem da takvih ima.Smatram da bi se
također trebala uvesti i INFO rubrika iz svih tekućih zbivanja u SF svijetu kao što su
film, književnost ili pak strip.U prvom broju mi se jako sviđaju članci o SF
ilustratorima, zatim o SF nagradama kao i rubrika iz SEDME UMJETNOSTI. Pohvaljujem
pionirski pilot broj bez obzira na kvalitetu papira i sadržaja i nadam se i čekam
nestrpljivo sljedeći.Želim puno uspjeha u budućem radu."
|
|
|