Prikaz "Future" iz ožujka - broj 65

I opet, počinjem od naslovnice. Za razliku od prethodne, ova je doista (sudim po stilu) uradak Roberta Drozda. Hm. Djeluje mi nekako betmenovski… znate, ono, kad ga šef policije pod hitno treba, pa tresne reflektor u nebo :-)

Na žalost, izgleda da je za dio kuknjave naše urednice iz prošloga broja bilo posve opipljivih razloga - u ovoj Uvodnici, Mihaela se odmah na početku jada kako su joj u sada ‘odbjegli svi kolumnisti’, pa nema čak ni G. Bošnjaka s filmovima. Eh. Možda se situacija skoro promijeni... :-)

Nakraj broja imate i par pisama čitatelja, malu polemiku je li moguće u svemirskom odijelu optrčati Mjesec kao u nekoj priči G. Landisa, ili ne. Ja sam tu priču zaboravio čim sam je pročitao, pa me ovo prilično iznenađuje. Umjesto tih pisama, gospodo, bolje da pišete Mihaeli kolumne, a?

U ovome su broju i dvije pjesme, ali nisu navedene u sadržaju - zašto? “Jedno”, autorice Irene Šinjor (hmmm..?), i ”Lorelei”, autora Andreja Podobnika. Teško mi je nešto reći, jer se u SF poeziju (i bilo koju) ne kužim pol posto. Ipak, evo: sviđaju mi se, obje.

Priče: pet komada, jedna velika (pola broja) i četiri manje, dvije domaće, navodim ih redom.

Mary Rosenblum: BOŽJE OKO

He. Čim sam vidio pomalo zloslutni uvod gdje Mihaela napominje kako bi ova priča mogla “možda podići malo prašine među konzervativnijim čitateljima”, potrčao sam je pročitati, umirući od želje da saznam jesam li među tim “konzervativnijim”. I? Izgleda nisam. Sad ću ja (možda) dignuti frku i reći da je ovo prava ženska priča o nesretnoj ljubavi i izigranom povjerenju… ali na SF način.

Rudolf Lokas: ANĐEO ČUVAR

Ne sjećam se kada je u svom tzv. ‘blurbu’, malom uvodniku prije svake priče, Mihaela nekoga ovako i ovoliko ishvalila kao ovdje Rudolfa. Osim možda svog voljenog Zelaznyja. A kakva je priča? Oh. Pa… kratka je. Vrlo kratka, vrlo pismena, stilski ujednačena, pomalo poetski obojena. I rječita. I pretenciozna, do boga miloga. Aargh. Dontlajkit. Sorry, Uvodnica, ali gustlov bus ili tako nekako, znate već?

Greg Egan: JARAK

Jeee! Evo priče koja unatoč relativno novom autoru posjeduje sav onaj osjećaj začudnosti kojeg se sjećam iz svojih najranijih dana čitanja SF-a - za mene je baš ovo čista znanstvena fantastika, odlična kratka priča po svim pravilima. Gledajte: jaka znanstvena komponenta predočena s mjerom i zanimljivo, realistično okruženje, uvjerljivi likovi, odličan stil, postupan, neosjetan zaplet koji svaku rečenicu na kraju majstorski sažme u generalnu ideju… i par kapljica neodređenosti, upravo dovoljno da me potakne na razmišljanje. Bravo!

Adam Troy-Castro: POGREBNI MARŠ MARIONETA

I taman kad sam se sav zapjenio hvaleći Grega… što ću sad? Kako da ovoj priči (noveli, skoro 70 stranica) dodijelim svu količinu biranih epiteta koje zaslužuje? Možda najlakše ovako: Pogrebni marš marioneta jedna je od najboljih… ma što, najbolja priča koju sam pročitao u posljednjih godinu-dvije dana. Da nisam jedini koji misli tako, govori i činjenica da sam poslije otkrio da je bila nominirana za prošlogodišnju “Nebulu”. Nije je dobila, ali ako ovaj po imenu latinski tip ovako nastavi… Grega Egana naći ćete među našim Linkovima, ali Adam izgleda još nema svoju stranicu.

Slobodan Petrovski: VRTLAR

Pišući ovu svoju Heinleinovsko-zenovsku kombinaciju, SFerom nagrađeni domaći autor (za priču “Most”) jednostavno nije imao sreće - inače solidna priča našla mu se u društvu Grega Egana i A.T. Castra. Budući da odbijam na domaće uratke primjenjivati mjerila različita od onih kojima se služim pri čitanju stranih… betr lak nekst tajm, što bi rekli SFeraši.

Posljednje pitanje: da li kupiti?

Naravno! Jedan od jačih brojeva! Ali obzirom da kasnim s ovim prikazom, teško da ćete Futuru broj 65 naći drugdje do direktnom narudžbom od “Bakala”.

Kruno.